| < | studeni, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
|
Dragi je sinoc saznao da mu se veoma dobar prijatelj razvodi. U braku je tek malo duze od dvije godine i izgleda da je preko vikenda saznao da ga je ona prevarila. Nismo iznenadeni jer oboje smo mislili da ona nije za njega i da se ne bi trebali vjencati, ali mi ga je zao jer stvarno je fin... mnogo bolji nego sto je ona zasluzila. Nismo iznenadeni jer je ona to vec jednom uradila, prije mnogo godina, a on joj je oprostio. Ono sto meni nije jasno je sta joj je trebalo da tako nesto uradi... On joj je pruzio zivot kakav bi malo gdje mogla naci. Ako joj nije bilo dosta ili joj se nije svidalo zasto jednostavno nije otisla. Znam ja da to nije tako jednostavno kao sto je napisati par recenica i znam da ne znam detalje njihovog zivota, ali opet ne razumijem ljude koji zele jednim dupetom da sjednu na dvije stolice. Ne razumijem ni one koji imaju vanbracnu vezu, a ni one koji se upustaju u vezu sa ozenjenim covjekom / udatom zenom. Ne vidim tu bas neki happy ending ni za koga, vidim samo mnogo s*ebanih zovota. Sva sreca pa njih dvoje nemaju djece, pa ce i razvod biti laksi. Takode ne razumijem ni one koji oproste osobi koja ih je pravarila. Kako mozes vjerovati da te nece opet prevariti. Kako mozes biti sa njim/njom znajuci da je tako nesto uradila. Cest izgovor (ili odgovor) je da se u braku ostane radi djece, ali pitam se ne ostanu li ti ljudi u braku samo zato jer je tako lakse. Jer alternativa je zapocinjanje novog zivota, a za to treba volje i hrabrosti. Voljela bi cuti iskren odgovor na pitanje kako se osjecas dok lezes kraj nje/njega, mislis li o tome dok zajedno vecerate, ako kasni sa posla pitas li se gdje on/a u stvari, da li zivis sa sumnjom ili upste ne mislis o tome? Znam da svako svoj zivot stvara i svako donosi odluke koje mu odgovaraju i nije mi najmera da ovim postom bilo kome govorim kako bi trebali zivjeti. Moj motto je uvijek bio live and let live (kako god hoce da zive) - samo sam radoznala i voljela bi cuti misli, ali one iskrene misli ljudi koji su kroz to prosli. Znam da ja ne bi mogla ostati s nekim ko me prevario, a nisam sigurna ni da bi postovala onog ko bi odlucio ostati sa mnom ako bi ga ja prevarila. Dragi i ja smo davno jednom drugom rekli da ako ikada do toga dode (a znam da nece doci) oticemo svako svojim putem i kraj price. Ako ne mozemo zajedno, ne trebamo ni biti zajedno. Ako nam treba nesto vise od nase veze, onda nasa veza ne treba ni da postoji. Ovo je, u stvari, trebao da bude jedan kratak post i nisam bila planirala o svemu ovome pisati. Htjela sam samo u nekoliko recenica na brzinu napisati ovo: Pita me dragi (posto smo popricali o prijatelju): - Jelde mi se necemo nikada razvesti? - Naravno da necemo, odgovaram mu. Pa mi zivimo u simbiozi, mi ne umijemo jedno bez drugog :) - Sta simbiozi? Mi imamu parazitsku relationship, ti dobro znas da ti mene iskoristavas... pravim ti sendvice, pazim te, kupujem ti poklone. Ti meni nista, kao pravi parazit. - Ne, ne, ne. Mi smo u simbiozi. Cekaj da ti google definiciju simbioze. Ah, evo nasla sam - bliski ekoloski odnos izmedu dva bica razlicitih vrsta. Aha, evo fino pise jedna vrsta je "Mutualism -- both species benefit". - I sta jos pise? - "Parasitism -- one species benefits, the other is harmed". - Aha! Eto vidis. Ja sam harmed. - Ma, nisi. Kazem ti, mi imamo mutialism, ti si sasvim okey. I super ti je.   |