| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Listam Time Magazine kao i svakog utorka, i poslije samo osam listova imam šta i da vidim - velikim slovima piše Bosnia's Pyramid Scheme. Prvo sam se začudila, a onda jedva došla sebi od smijeha. Dospjela i moja Bosna u Time magazine - koja provala. Morala sam odmah da to podijelim s mojom blog-rajom :))Visoko, Bosnia, might be home to the Eighth Wonder of the World, or so its residents hope. Researchers last week excavated geometrically cut stones from a hill near the town--apparently the building blocks of the first ancient step pyramid ever found in Europe. Archaeologist Semir Osmanagic estimates the pyramid is 722 ft. high--a third taller than Egypt's Great Pyramid of Giza--and was built about 12,000 years ago by an unknown civilization. Other experts are skeptical. "More likely," says UCLA archaeologist Willeke Wendrich, "this is a case of Europeans around 6 A.D. with a bit of Egyptomania." Visoko's people see the pyramid, authentic or not, as a marketing opportunity. Mugs, key chains and slippers, left, are available. One of the most popular products is a T shirt that reads I HAVE A PYRAMID IN MY BACKYARD. Copy-Pasted from Time magazine. E, moji Bosanci... Update: Kod Leonarde sam pronasla vic koji tako dobro ide uz ovaj moj post da sam ga morala "ukrasti". Prije mnogo stotina godina zivjela su dva brata Ramiz i Ramzes. Ramiz je ostao u Visokom a Ramzes otisao u Egipat.  |
Jeste li znali da je danas Earth Day? I ja sam to saznala slučajno kad sam u potrazi za nečim sasvim nepovezanim otišla na google. I onda sam preko klika na njihovu image iconu saznala da kad bi svako bio kao ja trebalo bi nam 5.7 zemljanih planeta. Užasno! And I thought I was doing a good job, always recycling and all … Preporučujem da i vi probate ecological footprint quiz. Kroz 15 jednostavih pitanja saznat ćete (mada ne znam baš kako to oni izračunaju) koliko je “prirode” potrebno za vaš načim zivota. Pitanja su podijeljena u 4 kategorije – hrana, kretanje/prevoz, dom i potrebštine. Na kraju kviza kažu vam koliko je acres* zamlje potrebno da podrži ono što vi potrošite. Meni su izračunali 25 acres**, što me stvarno iznenadilo, jer kažu da je average ecological footprint in your country (izabrala sam usa) 24 acres per person. Ali kad sam malo bolje pogledala u kategorije, 25 ima smisla. Dragi i ja živimo sami (nisu pitali za Montyja) u relativno velikoj kući i samo na tome sam dobila 12 bodova. Većina hrane koju kupujemo je prosecirana i napravljena daleko od nas. Svaki dan idemo na posao autom, on svojim, ja svojim – puno je to goriva i gasova koji zagađuju okolinu. I onda mi na kraju kažu “IF EVERYONE LIVED LIKE YOU, WE WOULD NEED 5.7 PLANETS.” Not good, not good at all  *1 acres = 4046 kvadratinih metara **25 acres = 0.1 kvadratnih kilometara |
“pa đes' ti darling” pita me Ddadd, a kad od njega dobijem dva komentara na isti posti i to jedan ovako zabrinuti, e onda je stvarno vrijeme da se javim  Tu sam, Ddadd, darling, i svi ostali koji ste se pitali gdje sam to nestala, gdje sam se izgubila. Tu sam, ali sam u krizu sa slobodnim vremenom, pa onda blog ispasta. Ne stignem čak ni da vas sve posjetim da vidim šta se kod vas dešava. Prvo moram svima da vam se zahvalim na čestitkama, ljepim željama i pozitivnim mislima koje ste slali u mom pravcu. Kosmos je bio dobar prema meni - u subotu je konačno stigla koverta sa papirima, što je izbrisalo svaku sumnju o mom dolasku tamo. Dragi je danas kupio karte, namučio se jadan – čitav dan je bio na telefonu sa raznim agencijama pokusavajući da pronađe nešto povoljno. Jedva, ama baš jedva, je uspio da ih nađe. Sve živo rasprodano. Kud je ljeto, kud je u Njemačkoj prvenstvo u fudbalu, kud su cijene astronomske! Uspjeli smo proći sa nekoliko centi ispod 3000 dolarosa i jos smo sretni s tom cijenom –uh! Cak će mi se ispuniti želja i o odlasku u Washington, DC (ovo je pomislio mali sarkastični dio mene) – let nam ide iz Syracuse za DC, iz DC u Minhen (eto i Njemačku ću da posjetim), i iz Minhena konačno u Sarajevno. Dolazimo tamo 21. Jula i vraćamo se tek za tri sedmice. Obavezno planiramo najmanje 4 dana da provedemo na moru – primam sve prijedloge o dobrim mjestima za ljetovanje, primam web site links, imena hotela, dobre plaže – ma sve je dobro došlo, u stvari, poželjno je. Uzbuđena sam u vezi puta, još ne mogu da vjerujem da se sve to stvarno dešava, da poslije 8 i po godina idem nazad “kući”. Malo sam i nervozna, ali znam da će mene to proći i da će nam biti super. Ddadd, I’ll take a rain check on that coffee. Možda neki drugi put budem bliže Zagrebu.  |
Application Type: I131, APPLICATION FOR USCIS TRAVEL DOCUMENT Current Status: This case has been approved. On April 7, 2006, an approval notice was mailed. Odobrili su mi papir. Eto me dolazim. Plivam (tj. letim) preko bare. Tako sam sretna, ma skace mi se od srece. |
Vraćam se iz šetnje s Montyjema, a dragi u drajveju (vrijedan kao i uvijek) miijenja gume na Altimi (kao što već napisah, stiglo nam je proljeće, pa je vrijema i zimskim gumama reći bye bye). Pustim Monticu u dvorište i vratim se da dragom pravim društvo. Pričamo nešto, zezamo se, ja šetam oko auta i vidim gepek otvoren. --Wow, vidi koliko je ovaj gepek. Nikad to nisam prije primjetila. Ja bih bez problema mogla stati u njega. Dragi ćuti, koncentrira se na zavrtanje šarafa na gumi. --Hej, a vidi ovo – nastavljam ja – imamo čak i onaj safety lock da se gepek moze otključati iznutra. Sto je veoma cool u slučaju da me neko kidnapuje! Dragi se smije i koluta očima. --A znaš šta bi mi još dobro došlo – brbljam ja i dalje, i zagledam u gepek – trebamo ovdje da sakrijemo neki beacon koji bi ja mogla da upalim ako me neko kidnapuje i onda bi ti znao gdje da me nađeš i došao bi da me spasiš. I ti bi onda bio kao moj Jack Bauer. Dragi ustaje za zemlje, smije se i glade me pogledom koji kaže “ti nisi normalna”. --Jelde jesam blesava? – pitam ga ja. --Ma skroz. Ti si moj mali opičenko! Sta ti sve neće pasti na pamet. Uvučem se ja u gepek, a on stoji kraj auta. --Hoćeš da te zatvorim da vidiš kako će ti biti? – pita on. --Hajde, baš da isprobam ovaj safety lock. Otvorim gepek bez problema, ali dok sam izlazila skontam da izaći baš i nije tako jednostavo, pogotovo ako bi se auto pomijeralo. --Znaš šta bi bilo još bolje nego beacon? Da mi sakrijemo neki helmet da ne rascopam glavu dok budem iskakala iz auta dok se kreće. --Joj, luda si – kaže on, a obadvoje se valjamo od smijeha – hajde budi korisna, idi nađi neki “čaprk” pa isčaprkaj kamenčiće iz guma. I sačekaj da auto stane ili uspori, pa onda iskoči. |