| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Ovdje je trebao da bude post o meksičkoj hrani. Trebao je da bude, ali ga nema. Nema ga jer nemam vremena da ga napišem. Počela sam, ali mi se nikako neda da završim. Instead, evo ga jedan post ni o čemu. Jednostavno mi dosadilo gledati ovaj predhodni o horoskopima svaki put kad otvorim blog. MadDog se već nekoliko sedmica žali kako u Zagrebu stalno pada kiša. Evo, konačno je i ovdje kod mene stigla. Počela padati u petak oko 2 PM i prestala je tek jutros oko 11. Nikad nisam doživjela da kiša bas tako dugo non-stop pada. I zahladnilo je. Od dragog sam opet sinoć “krala toplicu” :)) (I ne, ja njega ne hladim ljeti) Odlučili smo da je došlo vrijeme da upalimo grijanje jer izgleda da će večeras biti jos hladnije nego juče. Sad nam je fino i toplo, opet sam u majici kratkih rukava. Nešto sam izgubila inspiraciju za pisanje bloga. Na poslu je stalno neka frka, ima posla preko glave, a radim milion različitih stvari. Bilo je fino kad sam samo programirala – sjedi i piši svoj code i to je to… a sad, malo programiraj, pa malo pričaj sa klijentima, pa popravi problem, pa malo na meeting, pa onda new client training. Ah…. nikad kraja. A i škola je postala malo zahtjevnija. Imam neki glupi research paper due za dvije sedmice, pa se i stim bakćem. I onda mi poslije svega toga nije ni do interenta, ni do bloga, ma do kumpjutera. Skupim se uz dragog, napravimo kokice, gledamo film i uživamo…. |