Greben

I šta bi ja sad trebao biti, ponosan na sebe i svoje manevarske sposobnosti, zahvalan bogu ili kako ga ja odmila zovem - Višoj sili, zato što je situacija od prije desetak minuta završila sretno, bez ozljeda i rana? Da, u stanju svijesti u kojem se velika većina stanovnika ove zasrane države nalazi, vjerojatno bih se trebao osjećati tako...

Međutim - NEĆU!! Odbijam tako razmišljati, odbijam se još jednom naguziti i dopustiti serijskom silovatelju da me još jednom ponizi! Zapravo, sitaucija od prije desetak minuta, kada je obična jebena šetnja s psom završila enormnom navalom adrenalina i stresa po mene i ljubimca, sadrži prikaz cijele slike u kojoj se nalazimo svi mi skupa, na palubi ovog broda bez kompasa, gdje caruju divljaci, primitivci, siledžije i agresivci!!!

E, pa vrijeme je da kažem(o) - DOSTA!!
Pišem ovaj blog, pišem te neke postove, pokušavam na fini način ostaviti neku poruku, iz svakog posta dati jednu puzlu, da bi se na koncu složila ukupna slika koja će vas sve osvjestiti o besmislenosti načina života kojim SVI danas živimo...

Evo, još jedan post, autentično iskustvo bijesa, straha, ljutnje, svega što godinama već zatomljavam u sebi, pripisujući to svojem slabijem mentalnom prilagodbenom sustavu, a zapravo je riječ o govnima koja svi zajedno gutamo, i gutat ćemo, dok jednog dana ne dignemo "kuku i motiku", jer drukčije ne ide, i napravimo što se napraviti mora.

I krenimo od početka, od najniže razine. Primjerice, od banalne šetnje psom po svojem prigorskom mjestašcu, poznatom po stereotipu o prokleto zajebanim karakterima ovdašnjih stanovnika. I da vam odmah istinu kažem - stereotip je U POTPUNOSTI točan! Malo ima područja u lijepoj našoj silovanoj gdje je tolika koncentracija sebičnih, uskogrudnih, visokoneobrazovanih, primitivnih, zadrtih, jednom riječju - ZAJEBANIH ljudi...

Zla je to krv, kad čovjek nije u stanju obaviti normalnu šetnju sa psom, razgibati ekstremitete, udahnuti svježi zrak, usrećiti svoju domaću životinju... kad postoji gospodin kojem smeta sve normalno na ovom svijetu, jer je jalan zato što su njega proizveli incestoidni kreteni čiji je ukupni IQ nešto veći od IQ-a prosječne kokoši iz njihovog smrdljivog kokošinjca. Priznajem, nije lako odrasti u takvim uvjetima, posebno kad mu otac svakodnevno tuče majku, pa čak i baku (dakle, vlastitu majku), a ponekad i njega i maloljetnu sestru.. Ali, iskreno, boli me ona stvar, ja nisam njegov otac, nit sam socijalni radnik, nit sam egzorcist - sve što ja želim je sloboda kretanja koju mi neće ugrožavati tri bolesno agresivna psa tog idiota. Shvaćam i pse, kraj takvog gazde ni ne mogu biti drukčiji nego agresivni i isfrustrirani, to je tako u toj obitelji, bolest koja se prenosi čak i na životnjsku farmu...

Međutim, puca mi prezervativ za njihove probleme, ionako imam dovoljno svojih, i zato mi je danas jednostavno - dozlogrdilo! Nogom sam isprebijao oba psa zbog kojih smo se uplašili i ja, i moj pas (kojeg sam kao i uvijek, samo da se zna, vodio na uzici kako SLUČAJNO ne bi nekome zasmetao), polomio sam im kosti i lobanje, zavezao svog Čupka na lajnu, otšetao do susjeda, pozvonio i skinuo mu sve svece!!!

"Ako još jednom vidim da se vaš pas zaletava na mene, ubit ću ga, a vas prijaviti policiji!"

Mislim da će susjedu moj ponekad zbilja zastrašujući izraz lica ostati duboko urezan u pamćenju, ako je suditi prema (ne)količini riječi koje mi je (ne)uputio nakon moje nazoviprijetnje! Jer, znate kaj? Život, a posebno ljudi koji ga čine, je bezobrazno đubre, a na nama je izbor kako ćemo kročiti kroz njega:

a) hoćemo li pognutog pogleda i pogrbljenih leđa, sa sve više i više tereta na leđima hodati po sve više i više jaja, ili ćemo
b) dignut glavu, stisnut zube, obaviti neke neugodne stvari i razgovore i ponosno kročit naprijed???

Zapitajte se. Ima ova prispodoba, koja me poprilično izbacila iz elementa, itekako veze sa svime što danas gledamo u državi. Gazda nam stišne obruč dokle vidi da može, a mi se hvala bogu ne bunimo jer nas je:

a) kućni odgoj
b) kulturološko (komunističko) nasljeđe
c) vjerska dogma

naučilo da šutimo, trpimo i vjerujemo u bolje!! Bog će nam pomoći!! Hahahah...

E pa neće, ako si sami ne pomognemo. Lijepa naša silovana, kako su ovu državu jednom prilikom vrlo slikovito i vrlo precizno u sportskoj rubrici našeg najtiražnijeg dnevnog lista u naslovu posvećenom neviđenoj sportskoj nepravdi i pljački opisale moje kolege...
Siluju nam državu za sitan novac, iako nisu platili da se izdrkaju po njoj. A oni koji je vode, nisu spremni progutati te izlučevine radi općeg dobra, radi onih koje predstavljaju, već ih guraju ispod, nama, malim idiotčićima kojima se može prodati i čak magla, uz adekvatni metodološki instrumentarij...

Vrijeme je, ali krajnje vrijeme, da promijenimo pogled na svijet. Želimo li zaista živjeti život, djecu odgajati u pozitivnom duhu i u skladu s nekim odavno zaboravljenim vrijednostima i idealima, želimo li u penzionerskim danima biti sposobni ponosno se gledati u ogledalu, znajući da smo živjeli onako kako smo osjećali, a radili onako kako smo mislili - tada je krajnje vrijeme da izvadimo kitu iz guzice i amputiramo zli ud silovatelju koji nam se godinama smije u brk, znajući da novcem može kupiti sve!

E pa, gade perverzni, dostojanstvo ne možeš kupiti ničime!!!