Greben

...

Čekajući da me pobjedi san, gledao sam sinoć "J.A.G." .

Gledao sam i preksinoć "J.A.G." pokušavajući zanemariti otkucaje prstiju na sobnom radijatoru, korake na tavanskom podu, isfurstiranost čekanjem da se dogodi Ono...

... Početkom maštovite epizode, jedan je momak bio malčice prenabrijan upavši u gnijezdo iračkih pobunjenika i, ne primijetivši da se jedan od njih namjerava predati, istom razlijepio likvor na obližnji zid, a komadićima mozga složio "puzzle-zadatak" dečkima koji su nešto kasnije došli očistiti mjesto mini-bitke. Međutim, redatelj nam taj kadar nije prikazao. Nije trebao...

Uglavnom, momčilo se malo razigralo i, unatoč podignutoj ruci i preklinjanju za prestankom pucavanja - razneso glavu dotičnom iračkom muslimanskom pobunjeničkom maderfakeru!!

"Nisam bio siguran da ispod sebe ne krije bombu!", rekao je kasnije.

Završio momak na vojnom sudu, a moje misli - na drugoj strani Velike bare. U pitoresknom teksaškom gradiću bez imena, u leglu najvećih američkih patriota, u domu obitelji mladića s prve iračke linije. Oni su bogati veleposjednici čiji su se preci obogatili na jednom od brojnih nalazišta nafte, njihova je sudbina uspjeh, a ljubav - domovina. Amerika bez granica...

"Crno zlato" njihov je sustav vrijednosti, materijalizacija "američkog sna" iz kojeg se nemaju tako skoro namjeru buditi. Dok su konji poslušni, a bič funkcionalan, dok kočija ide u zacrtanom smjeru, po zamišljenom pravcu: san je java, Matrica je stvarnost, nedostatak smisla je - smisao...

... Istovremeno, onaj momak lijega u krevet, nakon teškog dana u kojem je prvi puta ubio čovjeka, gledavši ga u oči. Ne razmišljavši o tome tko je, što je, zašto je... I tu scenu su izbacili, ali nisu trebali. Iščitao sam je između redaka. Između dvaju kadrova "iščvarkanih", visokih, snažnih, zgodnih američkih časnika koji prizivaju savjest optuženika, nacije, i - zauzdanih konja...

San je sletio negdje između, s jedne strane prizora velikih tamnih raskolačenih arapskih očiju, u čijoj je dubini, pa čak i sa tih 5-6 metara, jasno prepoznao svoj preplašeni odraz, te s druge strane scene sa ranča svojih roditelja: u zelenom vrtu iza raskošne vile, otac Tedd i majka Marianne uče malog Andyja o tome kako je svijet lijepo mjesto u kojem pobjeđuje pravda, sposobnost i - "crno blago"...

San se između dvaju tragova u nemirnom umu uvukao kao u krater izdubljen motornom pilom onog poznatog teksaškog ubojice. Scena koje nije bilo, ali sam je osjetio... Andy je usnuo čudan san: nalazio se nasred potpuno prazne pustinje, pijesak i on u inkarnaciji - konja.
I glas koji istovremeno dolazi odasvud, ali i niotkud:

"You will be asimilated! We are The Borg!"

Rzaj, bolan krik!! Tutanj srca, galop u prazno!!! Ka horizontu, prema mjestu gdje se sijeku jednog san sa drugim. Ovaj ružni, s onim u kojem je Andy kočijaš s bičem u ruci, a nepoznati glas ne postoji. No, prolaz se zatvorio, a lijepi san izgubio se na liniji koja razvaja pijesak od neba, tamo gdje se "crno more nafte" ulijeva u kuvajtski zaljev, na mjestu gdje se američki san utopio u slici s ranča oca Tedda i majke Marianne... U Matici koja se obratila Andyju!
Prvi put u životu začuo je njen glas i postao svjestan svoje nesvjesnosti: bio je to znak da se još jedan um otkinuo od kolektivne svijesti.
Ugasnuo je još jedan san, kočijaš je ostario za novi dan, a kočija ponovo ostala bez kotača.

"Resistance is futile", rznuo je konj dva-tri decibela glasnije nego inače. Kočijaš ga nije razumio, jer konji ne govore - jezikom kočijaša...