Grčki bogovi
utorak, 17.05.2011.
sudar titana
<.swf" type="application/x-shockwave-flash" allowfullscreen="true" width="420" height="335"> readonly=
readonly=
http://youtu.be/pcBNHZEiX0g
nedjelja, 15.05.2011.
atlant
Atlas ili Atlant (grč. Ä»±Â, Atlas) u grčkoj mitologiji jedan je od Titana, koji su se borili protiv Zeusa, pa za kaznu mora nositi nebeski svod. Po Atlasu je dobila ime zbirka zemljopisnih karata, u arhitekturi figura muškarca koji služi kao potporanj te u astronomiji jedna zvijezda u grupi Plejada. Atlas je sin Japeta i, prema Heziodu, nimfe Klimene, a prema Apolodoru Okeanide Azije te Prometejev, Epimetejev i Menetijev brat.
Atlasovo ime izvedeno je od grčkog glagola tlenai = "nositi" te znači "nosilac" (ie. *tel- = "nositi").
Po ovom je divu nazvan jedan Saturnov mjesec.
Mitologija [uredi]
Titanomahija [uredi]
Atlas je bio na strani Titana u ratu - Titanomahiji - protiv Olimpa. Njegova su braća sklopila savez s olimpskim bogovima i izdala Titane. Kad su Titani poraženi, mnogi su izgnani u Tartar, ali Zeus je osudio Atlasa da stoji na zapadnom rubu Zemlje i drži svod na svojim plećima.
Heraklo i Atlas [uredi]
Jednom mu se pružila prilika da se oslobodi tereta, i to kad je došao Heraklo da bi mikenskom kralju Euristeju donio zlatne jabuke sa stabla koja su čuvale Atlasove kćeri Hesperide.
Atlas se ponudio da će sam ubrati jabuke ako bi Heraklo pridržao nebeski svod. Heraklo je znao da jabuke čuva zmaj Ladon koji nikad ne spava te je pristao. Atlas je donio jabuke i ponudio se da ih odnese u Mikenu, ali Heraklo je prozreo lukavost te mu je rekao da samo na trenutak pridrži svod dok sebi ne napravu podlogu od trave za rame, jer ga boli zbog velikog pritiska. Potom je Heraklo uzeo jabuke i otišao, a Atlas je teret morao nositi do svoje smrti, a nije ga se oslobodio ni nakon nje.
U drugoj je inačici priče Heraklo pomogao Atlasu tako što je sagradio tzv. Heraklove stupove koji su držali svod i oslobodili Atlasa.
Atlasova smrt [uredi]
Zbog starog proročanstva nije vjerovao strancima te u zemlju nije pustio ni junaka Perzeja koji se htio vratiti kući noseći Meduzinu glavu. Atlas mu je rekao da je njegovo hvalisanje bogohulna laž, a Perzej mu je dokazao da govori istinu tako što mu je pokazao njezinu odsječenu glavu koja je bila toliko strašna da se svatko skamenio čim ju je pogledao.
Atlas se pretvorio u kamenu istoimenu planinu, a i dalje drži nebeski svod na svojim plećima, dok mu se glava - vrh planine - gubi u plavetnilu nebeskog svoda koji će zauvijek držati.
Ovisno o izvorima, Atlas katkad drži nebeski svod na plećima, a katkad Zemlju.
tantal
Tantal je zbog mnogih grijehova (među kojima su krađa ambrozije i odavanje tajni sa savjetovanja bogova) bačen u podzemni svijet. Had ga je kaznio da žedan stoji u bistrom jezeru, čija bi se voda povukla čim bi pokušao da se napije, a voće koje je visilo iznad glave odmaklo bi se čim bi pokušao da ga ubere. Trpio je beskrajne muke od gladi i žeđi poznate u narodu kao "Tantalove muke".
herkules
Među mnogim predanjima starih Grka izdvajaju se mitovi o polubogovima, koje su Grci nazivali herojima. Njima je pripisivana natčovečanska fizička snaga, ili naročiti um i okretnost. Oni su ubijali čudovišta, divlje zveri i razbojnike koji su ometali normalan i miran život ljudi. Grci su najviše pričali o neobičnim podvizima Herakla, sina Zevsa i Alkmene, tebanske princeze, koji je bio pravi grčki narodni heroj. Poznat je po svojim delima, koje je morao da obavi po naređenju Euristeja, kralja Grčke, u roku od 99 meseci.
Heraklova dela:
1) Ubio je Nemejskog lava;
2) Ubio je monstruoznu Hidru u močvarama Lerne;
3) Uhvatio je Kerinejsku košutu (Artemidinu omiljenu), a da je nije ustrelio;
4) Uhvatio je Erimantskog vepra;
5) Očistio je prljave štale kralja Augija za jedan dan;
6) Oslobodio je Stimfalsku močvaru od ptica koje su jele ljude;
7) Uhvatio je snežno belog bika sa Krita, koji je sravnjavao polja sa zemljom;
8) Uhvatio je četiri divlje kobile trakijskog kralja Diomeda;
9) Uzeo je čuveni zlatni pojas od Hipolite, kraljice Amazonki;
10) Ukrao je krdo crvenih krava od kralja Heriona.
Kada je Herakle uradio navedena dela, Euristej mu je zadao dodatna dva:
1) Da donese zlatne jabuke Hesperida, kćeri Titana Atlanta, sa Dalekog zapada;
2) Da uhvati psa Kerbera i dovuče ga iz Podzemlja.
Herakle je obavio zadana dela i Euristej ga je oslobodio dužnosti.
U doba svojih lutanja od Kavkaza do Španije srušio je pregradu koja je odvajala Sredozemno more od Atlantskog okeana; jedan deo kamenja bacio je na špansku stranu, a drugi na afričku. Tako je postao današnji Gibraltarski moreuz, koji su Grci nazvali "Heraklovi stubovi". Posle mnogih podviga, Zevs je Herakla odneo na nebo i uvrstio ga u red bogova. Postavio ga je za vratara na Olimpu i oženio svojom kćerkom Hebom.
japet
Japet (grč. Š±ŔµÄĚÂ, Iapetós) u grčkoj mitologiji Uranov je i Gejin sin, Titan. S Klimenom je imao sinove - bio je Prometejev, Atlasov, Epimetejev i Menetijev otac - predak ljudske rase.
Japet se tradicionalno izjednačuje s Jafetom (ٶä¶ę), Noinim sinom, na osnovi sličnosti njihovih imena (vjerojatno ime nije grčkog porijekla). Drugi je razlog stara židovska tradicija koja Jafeta proglašava pretkom Grka, Slavena, Itala, Teutonaca i drugih.
U Sibilskim proročanstvima stoji da je Japet jedan od triju sinova Geje i Urana, zajedno s Kronom i neimenovanim Titanom te da svaki dobiva trećinu vlasti na Zemlji. To se može usporediti s židovsko-kršćanskim legendama da je tako Noa učinio trostruku podjelu među svojim sinovima Hamom, Šemom i Jafetom.
Literatura [uredi]
Homer u Ilijadi[1] spominje Titana Japeta da je u Tartaru s Kronom.
U Heziodovim Poslovima i danima za Prometeja piše da je "sin Japetov", ali majka mu nije navedena. U Eshilovoj drami Okovani Prometej piše da je Prometej sin boginje Temide, ali otac nije naveden. Budući da se većina Titana upušta u brak sa svojim bratom ili sestrom, moguće je da se Eshil koristi tradicijom u kojoj je Temida Japetova žena. Za razliku od toga, heziodovska je tradicija preferirala da su Temida i Mnemozina potomci samog Zeusa.
No, u Horacijevim Odama[2] piše da je Japetov potomak donio vatru ljudima. Također i Pauzanije[3] spominje junaka (rijeku) Bufaga, "sina Japeta i Tornaga".
uran
Uran (grč. źPÁ±˝ĚÂ, Ouranós) u grčkoj mitologiji primordijalni je bog neba, Gejin muž i sin. Zajedno s Gejom otac je većine ostalih bogova i Titana. Ciceron u svome djelu De natura deorum tvrdi da je bio Eterov i Hemerin potomak, a prema orfičkim himnama bio je Niktin sin. Njegov je pandan u rimskoj mitologiji Cel (lat. Caelus).
Uranovo grčko ime źPÁ±˝Ě znači "nebo". Najvjerojatnije potječe od pragrčke riječi *worsanos, od ie. korijena *wers- = "vlažiti, kapati" (kiša). Robert Graves povezao je Urana s hinduističkim bogom zvanim Varuna.
Karakteristike
Uran je bog neba, a nije shvaćan antropomorfno, osim kod kastriranja. On je samo nebo, jednostavno shvaćano kao takvo. Nakon kastriranja, drži ga Titan Atlant, kao kaznu. U mitologiji nema veću ulogu osim kod Hezioda u mitu o stvaranju svijeta.
Mitologija
Kastriranje Urana
Heziod u svojoj Teogoniji govori da je Uran dolazio svake noći da bi spavao s Gejom, Majkom Zemljom, ali je mrzio djecu koju mu je rodila - Titane, Hekatonhire i Kiklope. On ih je zatvorio u Tartar što je Geji uzrokovalo veliku bol. Oblikovala je kremeni srp i zatražila svoje sinove da kastriraju njezina muža, a na to je pristao Kron, najmlađi Titan. Dok je Uran sašao nad Geju da bi spavao s njom, Kron je iz zasjede skočio na nj i kastrirao ga, bacivši njegove testise u more. Od prolivene krvi rođeni su Giganti, Erinije, Melije (nimfe stabla jasena) te Telhine (stanovnike otoka Roda). Od genitalija bačenih u more rođena je Afrodita.
Kron je potom zatvorio Hekatonhire i Kiklope u Tartar. Uran i Geja tada su prorekli da će i samog Krona svrgnuti njegov sin, stoga je on to izbjegavao proždiravši svoje mlade. No, uz pomoć svoje majke Reje, Zeus je preživio i svrgnuo Krona.
Potomstvo [uredi]
Kiklopi
Bront
Sterop
Arg
Hekatonhiri
Briarej
Kot
Gig
Titani
Kej
Krij
Kron
Hiperion
Japet
Mnemozina
Okean
Feba
Reja
Tetija
Teja
Temida
Erinije
Alekta
Megera
Tizifona
Giganti
Alkionej
Atos
Klitija
Enkelad
Ehion
Palant
Melije
Afrodita
tartar(pakao)
Tartar (grč. ¤¬ÁıÁżÂ, Tártaros) u grčkoj mitologiji ime je podzemnog svijeta - pakla - još niže smještenog od Hada. Tartarom vlada istoimeni bog - Tartar.
Pakao [uredi]
Heziod u svojoj Teogoniji govori da bi brončani nakovanj s nebesa (Olimpa) padao devet dana do Zemlje, a potom još devet dana do Tartara. U Homerovoj Ilijadi, Zeus govori da je Tartar onoliko ispod Hada koliko je nebo iznad zemlje.
Tartar je obrubljen trima slojevima noći koji okružuju brončani zid koji potom okružuje Tartar. To je vlažna i bijedna jama obavijena mračnom i sumornom maglicom. Primordijalni je Tartar nastao iz Kaosa, a zajedno s njime, Geja i Eros odaslani su u svemir.
Radamant, Eak i Minos bili su suci podzemlja koji su odlučivali tko će ići u Tartar. Radamant je sudio azijskim dušama, Eak europskim, a Minos je bio sudac Grcima, a imao je i odlučujući glas.
Stanovnici [uredi]
Tartar je često služio za zatvaranje "nepodobnih" božanstava i bića. Kada je Kron, vladajući Titan, došao na vlast, zatvorio je sve Kiklope u Tartar. Poslije ih je Zeus oslobodio iz zatvora da mu pomognu u borbi protiv Titana i Giganata. Na posljetku su Titani pobijeđeni, a većina njih odaslana je u Tartar. U nj nisu poslani Atlant, Kron, Epimetej, Metida, Menetije i Prometej.
Zatvorenike su čuvali divovi Hekatonhiri, svaki sa pedeset ogromnih glava i sto snažnih ruku. Poslije, kad je Zeus svladao čudovišnog Tifona, također ih je zatvorio u Tartar.
Isprva je Tartar služio za zatvaranje olimpskih bogova, a poslije je postao mjesto u kojem kazna odgovara zločinu. Ovdje je bio Sizif koji je bio lopov i ubojica te je osuđen da vječno gura kamen do vrha brda koji bi se potom otkotrljao natrag. Također je ovdje bio zatvoren i Iksion, prvi čovjek koji je prolio krv svoga rođaka - zatvorio je svog punca u jamu s gorućim ugljenom da bi izbjegao plaćanje vjenčanja - stoga mora provesti vječnost na gorućem kotaču. Sljedeći je zatvorenik i Tantal koji je ukrao ambroziju bogovima i skuhao svoga sina i pripremio ga kao jelo da bi iskušao bogove. Osuđen je na Tantalove muke - bio je do vrata u hladnoj vodi, a iznad glave bile su mu grane s prekrasnim voćnim plodovima. Kad god bi poželio ubrati plod, grane bi se izmakle. Kad god bi poželio popiti hladne vode, ona bi se povukla.
Rimska mitologija [uredi]
U rimskoj mitologiji Tartar je mjesto gdje su slani grešnici - pakao. Vergilije u svojoj Eneidi opisuje ga kao ogromno mjesto okruženo plamenom rijekom Flegeton i trostrukim zidovima koji sprečavaju grešnike da pobjegnu. Čuva ga Hidra sa 50 crnih razjapljenih čeljusti koja sjedi kod vrištećih vrata zaštićenih stupovima od čvrstog adamantina, tvardi srodne dijamantu, tako čvrste da je ništa ne može probiti. Unutra je dvorac sa širokim zidovima i visokim željeznim tornjem. Tizifona, jedna od Erinija koja predstavlja osvetu, čuva stražu s bičem na vrhu ovog tornja i nikad ne spava. U sredini je duboka, duboka jama na dnu koje smješteni su Titani i ostali grešnici.
eol
Eol (grč. ‘4ż»żÂ, Aiolos) u grčkoj mitologiji bog je i gospodar vjetrova.
Eolovo grčko ime znači "brz", "promjenjiv".
Mitologija [uredi]
l
Tri Eola
Eol je zajedničko ime za tri boga - živi u pećini na otoku Lipari u Eolskom arhipelagu, u kojoj je držao vjetrove i iz koje je njima upravljao i zapovijedao. Prema Diodoru, podjela je sljedeća:
Prva je osoba sin Helena i nimfe Orseide, osnivač eolskog naroda. Opisan je kao vladar Eolije (poslije Tesalije), smatra se praocem Eoljana, a oženio je Enaretu, Demahovu kćer.
Drugi je Eol bio sin Posejdona i Arne, kći prethodnog Eola.
Treći je Eol bio sin Hipota koji je spomenut i u Homerovoj Odiseji te Vergilijevoj Eneidi.
Sva su tri Eola geneaološki povezana.
Eol - Helenov sin [uredi]
Eol je bio sin Helena i nimfe Orseide te Dorov, Ksutov i Amfiktionov brat. Opisivan je kao vladar Eolije (Tesalije) te se smatra osnivačem eolskog naroda.
Eol se oženio Enaretom, Dimahovom kćeri te su imali mnogo djece. Sinovi: Kret, Sizif, Dionej, Salmonej, Atamant, Perier, Kerkaf i možda Magnes te Etlije i Mima. Kćer: Kalika, Peisidika, Perimela i Alkiona. Ovaj je Eol također imao nezakonitu kćer Arnu s Melanipom. Ova je Arna rodila drugog Eola, Posejdonova sina.
Eol - Posejdonov sin [uredi]
Ovaj je Eol bio Posejdonov i Arnin sin. Imao je brata blizanca - Beta. Arna je priznala svom ocu Eolu da je zatrudnjela s Posejdonom, ali njezin otac nije joj vjerovao te ju je predao Metapontu, kralju Ikarije. Beta i Eola odgojio je Metapont, ali njihova je pomajka Autolita bila u svađi s Arnom koja je nagovorila djecu da ubiju svoju pomajku i pobjegnu iz Ikarije. Bet je otišao do Tesalije gdje je osnovao Betiju, a Eol do Tirenskog mora gdje je osnovao Eolske otoke. Jedan od njih smatrao se njegovim domom.
Eol je imao šest sinova i šest kćeri te su svi sretno živjeli sve dok jednog dana nije doznao da je njegov sin Makarej počinio incest sa svojom sestrom Kanakom te ga je izopćio, a Kanaka se od stida ubila. Dijete je bacio psima, a neki izvori tvrde da je dijete, djevojčica Amfisa, bila spašena te da ju je poslije zavolio Apolon.
Eol - Hipotov sin [uredi]
Ovaj se Eol često poistovjećuje s Eolom, Posejdonovim sinom te ih je teško razlikovati. Otac mu je sin prvog Eola - Mima, koji se oženio Melanipom, Arninom majkom.
Živio je na plutajućem otoku u Eoliji. Kada je Odisej, na svom povratku iz Troje, pristao sa svojim brodovljem uz obalu Lipara, ugostio ga je Eol. Dirnut njegovom pričom o njegovom lutanju u potrazi za rodnom Itakom, odlučio mu je pomoći. Dao mu je mješinu u koju je zatvorio sve zle vjetrove nepovoljne za plovidbu, a Zefiru, blagom zapadnom vjetru, naredio da ga prati na putovanju. Dok je Odisej spavao a njegovo brodovlje plovilo prema istoku, neki su njegovi suborci, vjerujući da se u mješini nalazi blago koje im je on zatajio, otvorili mješinu iz koje su izašli svi pobješnjeli vjetrovi, uzrokovavši takvo nevrijeme koje je preživio samo Odisejev brod.
François Boucher: Junona traži Eola da oslobodi vjetrove, 1769.
Potomci [uredi]
Među Eolovim vjetrovima najznačajniji su bili osmero braće Anemoi:
Borej, siloviti sjeverni vjetar;
Not, južni vjetar, topao i vlažan;
Eur, suhi istočni vjetar koji nosi lijepo vrijeme;
Zefir, nježan i blag zapadni vjetar;
Kaik, sjeveroistočni vjetar koji u rukama nosi masline;
Apeliot, jugoistočni vjetar koji u rukama nosi zrelo voće;
Lib, jugozapadni vjetar zaogrnjen maglom;
Skiron, sjeverozapadni vjetar koji u ruci nosi urnu punu vode, uvijek spreman da je izlije na zemlju.
kaos
Kaos (grč. §¬żÂ, Khaos) u grčkoj mitologiji primordijalno je božanstvo, beskrajan prostor iz kojega su nastali svjetlost i dan, tama i noć, a zatim i Zemlja, podzemni svijet i ljubav
Kaosovo ime ("provalija") dolazi od grčke riječi DZŻ˝É, kaínô = "zijevati", od ie. korijena *gh(e)n-, a prijenosom značenja postaje "provalija koja zjapi", "bezdan", "kaos".
Karakteristike
Kao posjeduje tri glavne karakteristike:
to je zaljev bez dna u kojem sve beskrajno pada, kontrast je Zemlji kao stablnome tlu
mjesto bez moguće orijentacije, sve pada u svim mogućim smjerovima
prostor koji razdvaja, nakon što su se Zemlja i Nebo razdvojili, Kaos stoji između njih i dijeli ih.
Mitologija
U starogrčkoj kozmologiji Kaos je bilo prvo što je postojalo, utroba iz koje je sve ostalo nastalo. U mitu stvaranja Pelazga Eurinoma, boginja svega, nastala je iz Kaosa, a potom od njeg stvorila Svemir.
U orfičkim mitovima Kaos je znan kao "utroba tame" iz koje se izleglo kozmičko jaje koje je sadržavalo svemir. Sličnost postoji i u mitologiji iz Mezopotamije - zmaj Tiamat iz Kaosa, od čijih se dijelova tijela formirao svijet.
Teogonija
Prema Heziodovoj Teogoniji Kaos je bilo ništavilo iz kojeg su nastali prvi oblici postojanja. Prva Kaosova djeca bila su: Geja (Zemlja), Tartar (podzemni pakao), Nikta (Noć), Ereb (tama podzemlja) i Eros (seksualna ljubav).
Prvotna božanstva nastaju dijeljenjem od Kaosa, no poslije Geje gotovo sva božanstva koja su nastala dijeljenjem imaju negativan predznak (smrt, prijevara, itd...) i u većini slučajeva potječu od Nikte (tamne noći). Također božanstva nastala dijeljenjem gotovo nikada se ne udružuju s božanstvima nastalim parenjem.
Primjećuje se model reprodukcije, iz djelovanja dvaju bića, muškog i ženskog, u božanskom, a i u ljudskom društvu. Prvi odgovor mita na pitanje: Koji je uzrok ovome? postaje: Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka.
Nakon Kaosa pojavljuje se Geja, vječna osnova bogova s Olimpa. Dijeljenjem ona stvara Urana (zvjezdano nebo), svog sina i muža, njoj jednakog da je prekriva, te Ponta (dubine mora i planinske vrhunce).
Parenjem s Uranom nastaju Okean (svjetski ocean) i Krije, te navedeni prvi naraštaj Titana, a s njima i posljednji, najmoćniji i najstrašniji Titan, Kron.
pan
Pan (grč. ±˝, Pan) u grčkoj mitologiji bog je pastira, stada, njiva, šuma, polja odnosno "paše i stoke", njihov zaštitnik i zaštitnik lovaca, stoga ga se naziva i zaštitnikom prirode. Osim toga ljubitelj je glazbe i najbolji plesač među bogovima. Pan je prema većini izvora sin nimfe Driope i boga Hermesa[1]. Panov je pandan u rimskoj mitologiji Faun.
Po Panu je nazvan jedan Saturnov mjesec.
Panovo grčko ime možda je srodno sa sanskrtskim Pusan, vedskim bogom stoke i čuvarom. Oblična sličnost s riječju pan u značenju "sve" možda je pridonijela poimanju Pana kaopersonifikacije prirode. Dok je Hermes čuvao u Arkadiji stada nekog smrtnika, ugledao je lijepu nimfu Driopu, i poželio je njezinuljubav. Plod te ljubavi bilo je čudesno dijete. Već kao beba rodio se s kozjim nogama, rogat i bradat. Njegov izgled toliko je uplašio njegovu majku da ju je obuzeo dotada nezapamćen strah, pa se takav strah još i danas naziva panični strah.
Stari su Grci također vjerovali da strah i uznemirenost izaziva Pan svojim izgledom, ali i svojom pojavom plašio je ljude tj. izazivao paniku, pa je po njemu nastala riječ panika[7]. Naime, nimfa Driopa, Panova majka, jednostavno je pobjegla glavom bez obzira i ostavila malog Pana samog.
No, otac Hermes ostao je hladne glave, obradovao se i prihvatio sina takvog kakav je, uvio ga u zečju kožute ga poveo sa sobom na Olimp i ponosno ga pokazao bogovima. Na Olimpu bogovi toliko su se smijali i rugali Panovu izgledu da je nesretnik jednostavno pobjegao iz obilja i sigurnosti Olimpa u mračne i opasne arkadijske šume.
Katkad ga se smatra i Zeusovim sinom. Usto postoji i inačica[8] da je Antinoj zaveo Penelopu pa ju je Odisej vratio ocu Ikaru te je u Mantinijiu Arkadiji rodila Hermesu Pana.
U nekim se izvorima[9] kao majka javlja i Kalista, potom Eneida ili Tibrida[10] ili Penelopa koju je posjetio u ovnovljevu obliku[11], a čak iOdisejeva Penelopa[12] (postoji i inačica da je otac jedan od njezinih prosaca). Prema nekim izvorima[13], Pan je Eterov i Eneidin sin ili ga se smatra sinom Urana i Geje.
Provodio je veseo i bezbrižan život, osobito na visovima i gorskim vrhuncima. Pan je, skriven od svih, odrastao u tim šumama čuvajući stada, svirao je na fruli i povremeno boraveći u društvu satira i nimfi. Tako se i danas instrument Panova frula naziva po njemu.
Kako je svirao pučke napjeve na svojoj drvenoj svirali, a kako su ga mnogi i hvalili da mu je svirka lijepa i ugodna, Panu su hvale udarile u glavu. Tako se Pan stao na sve strane hvaliti da je on bolji glazbenik i od samog Apolona, boga glazbe. I kralj Mida volio je pobjeći iz svoje palače i razmišljati u miru šume gdje je često Pan svirao na svojoj fruli. Koliko su hvale Panu udarile u glavu vidi se u natjecanju[14] između njega i Apolona. Apolona su sa svojom lirom proglasili pobjednikom, a kralj Mida presudio je u korist Pana što je naljutilo Apolona. Za kaznu ga je "nagradio" magarećim ušima, a on je to pokušao sakriti krunom tako napravljenom da mu je sakrivala uši.
Pan je volio biti i u društvu Dioniza, boga vina, te je uživao u njegovim veselicama. Drugi bog čije je Pan društvo obožavao bio je bog Apolonkojeg je Pan poučio tajnama proricanja[15] iako je znao da će kasnije Apolon utemeljiti proročište u Delfima koje će biti suparničko njegovu proročištu u Arkadiji.
Pan je bio vrlo sklon smrtnim ljudima, a najviše je volio pastire kojima je čuvao stada od svih opasnosti. Pan je bio živahan, okretan, hitar i prijetvoran. Mnogo pomogao u borbi između bogova s Olimpa i Titana. Tijekom rata s Titanima[16] grčki bogovi bili su prisiljeni povući se u jednom trenutku. Kako bi se spasili, svaki od njih morao je promijeniti svoj oblik. Tada je Pan skupljao dijelove Zeusa koji je nastradao u borbi, a to je toliko dirnulo Zeusa da mu je dao mjesto među zvijezdama. Tako danas horoskopski znak Jarca označava ovaj događaj, odnosno nastao je upravo po Panu.
Pan je bio izuzetno opasan i nasilan ako bi se ga iznenada probudilo iz sna. Neopreznost su mnogi platili time što ih je, u trenutku kada bi ga probudili, obuzeo paničan strah. Tako su godine490. pr. Kr. perzijski vojnici neoprezno probudili Pana iz sna jurišajući na položaje Atenjana, a prema drugoj inačici, Pan je pomagao Atenjanima svojevoljno. Pana je to toliko razbjesnilo da je zaurlao na perzijske vojnike koje je uhvatio panični strah te su oni u paničnom strahu napustili bojište[17]. Atenski vojnici u jednoj pećini nedaleko od Maratona podigli su Panu svetište u znak zahvalnosti.
Mnogi mitološki izvori govore o mnogim Panovimljubavnim jadima. Pan se zaljubio u nimfu Pitiju, no, kada ga je vidjela, ona se od straha pretvorila uomoriku.
Potom se zaljubio u nimfu Siringu[18], no, ona se opet od straha odlučila za skok u močvaru i ondje se pretvorila u trstiku. Naklonost je jedino dobio od nesretne nimfe Eho[19], kojoj pak ljubav nije uzvratioNarcis, no i ona ga je na kraju odbila. Pan je naredio sljedbenicima da je ubiju te su je raskomadali po cijelojZemlji. Božica Geja primila je Ehine dijelove. Prema nekim inačicama imali su dijete Jambu.
Dafnis je bio sin boga Hermesa i sicilske nimfe. Osim Apolona, u njega se zaljubio i Pan, njegov polubrat, koji ga je naučio svirati.
Djeca [uredi]
Pan je imao djecu sličnu njemu, koja su zvana Panejidi. To su bila sedmorica šumskih duhova, koji su pratili Dioniza i satire.
Smrt [uredi]
Prema grčkom povjesničaru Plutarhu[20], Pan je jedini grčki bog koji je mrtav. Za vrijeme vladanja cara Tiberija, vijest o Panovoj smrti došla je do Tama, mornara na putu u Italiju, kod otočja Paksi. Zazvao ga je božanski glas i rekao mu, kad stigne do Paloda (nerazjašnjenog mjesta), da proglasi svima da je veliki bog Pan mrtav.
Robert Graves smatra da je moguće da je došlo do nerazumijevanja pri dozivanju te da je bilo rečeno kako je tamuz (hebrejski mjesec) mrtav iliti na zalasku, a ne veliki Pan. Tomu u prilog ide i činjenica da su stoljeće poslije, u Pauzanijevo vrijeme, još postojala svetišta i hramovi Panu u čast.
eros
Eros (grč. ÁÉÂ, Erôs) u grčkoj mitologiji bog je ljubavi, strasti i seksualne požude i sama ljubav. Pojedini izvori pišu da je sin Afrodite i Aresa ili Hefesta, a ostali da je primordijalno utjelovljenje životvorne snage koja se rodila iz prvobitnog Kaosa. Njegov je pandan u rimskoj mitologiji Kupidon.
Erosovo ime dolazi od grčke riječi ÁÉÂ = "požuda".
Nekoć je Eros bio nazivan i Erotes (množina grčke riječi eros) što je opisivalo sve radnje koje su sadržavale ljubav i požudu, heteroseksualnost i homoseksualnost. Nazivali su ga i Eleutherios = "osloboditelj".
U rimskoj mitologiji bio je znan i kao Kupidon, a ime mu dolazi od latinske riječi Cupido = "požuda", od glagola cupio, cupire = "željeti".
Erosa su prikazivali kao mladog i krilatog dječaka sa spremnim lukom i strijelama koje bi odaslao u srca smrtnika ili bogova. Dvije su vrste njegovih strijela: zlatne s golubovim perjem koje su uzrokovale samo ljubav i sive strijele sa sovinim perjem koje su uzrokovale neodređenost.
Pjesnikinja Sapfa opisivala ga je kao gorkog i okrutnog prema svojim žrtvama, ali istodobno zavodljivog i prelijepog.
U Rimu su ga također zvali požudom - Kupidon. Rimljani su ga uzeli kao simbol života poslije smrti te je njegov lik oslikavao brojne sarkofage. Grci su ga pak prikazivali kao najljepšeg i najviše voljenog te su njegovi kipovi bili najviše u dvoranama. Bez obzira na to što je jedan od najstarijih bogova, njegov se kult počinje kasnije slaviti u Grčkoj. U Tespiji je osnovan drevni plodni kult, a u Ateni je s Afroditom imao zajednički kult. U njoj je četvrti dan svakog mjeseca bio posvećen Erosu.
Za Erosa se vjeruje da je među prvima izašao iz Kaosa te da je jedan od primordijalnih bogova. Rečeno je da je odgovoran za spajanje Urana i Geje (Neba i Zemlje). U legendama iz Eleuzinenazvan je protagonus, prvorođenac. Prema Aristofanovu djelu Ptice rođen je od Ereba i Nikte(Tame i Noći). U kasnijim mitološkim pričama on je Afroditino i Aresovo dijete. Heziod u Teogonijidonosi da je Afroditin pomoćnik, ali ne i njezin sin. Postoje i inačice da je Zefirov i Iridin sin.
U okviru prve inačice podrijetla u kojoj je sin Aresa i Afrodite, postoji mit da ga je Zeus odlučio ubiti čim se rodio, ali Afrodita ga je sakrila u duboku šumu gdje Zeus nije mogao vidjeti i povjerila ga divljim lavicama. Kad je odrastao, vratio se na Olimp i bogovi su mu poželjeli dobrodošlicu. Erosov je brat Anteros ili Protuljubav.
Eros i Psiha [uredi]
Podrobniji članak o temi: Psiha (mitologija)
Afrodita je bila ljubomorna zbog njezine ljepote jer nitko nije odavao počast pravoj Afroditi, svi su hvalili Psihinu ljepotu, a njezina su svetišta opustjela te je rekla Erosu da je pogodi u srce da se zaljubi u najružnijeg čovjeka na svijetu. Eros je prihvatio majčinu naredbu, ali kad je došao do Psihe, odmah se u nju zaljubio. Druga inačica mita govori da se slučajno ubo o vlastitu zlatnu strelicu.
Psihini roditelji savjetovali su se s proročicom preko koje im je Apolon rekao da je ostave na najbližoj planiniu svadbenoj odjeći jer je njezina ljepota bila tako velika da je namijenjena za boga. Tužna je povorka dovela Psihu do planine, a ona je očekivala čudovište za muža. To su i učinili, a odnio ju je Zefir, zapadni vjetar, u prekrasnu cvjetnu dolinu i palaču u kojoj su je služile nevidljive sluge danju te je imala sve obilje. Kad bi pala noć, u mraku je došao neznani mladoženja te su spavali zajedno. Svake ju je noći posjećivao, ali svaki joj je put rekao da ugasi svjetiljku da ga ne bi vidjela. Ona se zaljubila u nj ne znajući tko je.
Eros je dopustio Zefiru da danju odvede Psihu natrag njezinim sestrama te da sve tri budu u palači tijekom dana, ali upozorivši Psihu da ne pokušava doznati tko je. Ljubomorne su sestre rekle Psihi, koja je bila trudna, da kolaju glasine kako se udala za užasnu zmija koja će proždrijeti i nju i dijete kad ogladni. Nagovorile su je da pripremi nož i uljanu svjetiljku te da ga ubije.
Kad je Eros došao, Psiha je osvijetlivši ga prepoznala Erosa te se, proklinjući svoju ludost, htjela ubiti. Ali odbacila je nož te je promatrala mladog boga i njegove zlatne strelice. Slučajno se ubola na jednu te je osjetila neodoljivu želju za svojim mužem. Počela ga je ljubiti, a kapljica ulja iz njezine lampe pala je na Erosova prsa i probudila ga. On je odletio, ali uhvatila je njegov gležanj te ju je on nosio sve dok mumišići nisu otkazali, a ona je slomljena srca pala na tlo.
Dok je Psiha lutala i ispunjavala Afroditine zadatke, Eros je ležao bolestan u postelji, u palači svoje majke Afrodite, a boljelo ga je rame na koje je bilo palo vruće ulje. Jedan je galeb to doznao te je odletio Afroditi i sve joj ispričao, predbacivši joj njihov hedonizam i ocrnivši Erosa. Afrodita je došla Erosu, ranjenom od ljubavi, i razbjesnila se te pozvala nekoć staru neprijateljicu Uzdržanost. Ona je opsjela njezina sina koji je ostao ležati.
Eros, koji joj je bio oprostio, izbrisao je vječni san s njezina lica i stavio ga natrag u kutiju. Potom je odletio do Olimpa i molio Zeusa da im pomogne. Zeus je sazvao vijeće bogova i odlučio da se Erosmože oženiti Psihom. Dovedena je na Olimp, dano joj je da pije ambroziju te je postala besmrtna. Zajedno su imali kćer Blaženstvo/Užitak (lat. Volupta). Afrodita i Psiha također su oprostile jedna drugoj.
.
subota, 14.05.2011.
rođenje bogova
Geja-zemlja rodila je planine,mora i Urana-zvjezdano nebo.Udala se s Uranom i s njime imala čudovišnu djecu:dvanaest bogova imenom Titani,tri kiklopa(divovi s jednim okom)i monstrum sa stotinu ruka i pedeset glava.Uran ih je zatvorio u podzemni zatvor zato jer ih se bojao i mrzio ih.Najmlađi se Titan imenom Kron pobunio se protiv svog oca.Kada je pobjedio svog oca postao je vladar bogova i ženio se sa svojom sestrom Rejom.Geja i Uran su prorekli da će i njega jedan od njegovih sinova svrgnuti s prijestolja.Zato Kron bez milosti proždire svu svoju djecu.Reja je postala očajna i zato je spasila svoje šesto dijete Zeusa.Reja ga je dala nimfama na Kreti.Kada je to Kron to saznao tražio ga je posvuda,ali uvijek kada bi prolazio pokraj nimfa one bi pjevale, plesale i zabavljale da nebi čuo plač novorođenčeta.Reja je kada se Kron vratio dala kamen zamotan u pelene i on ga je progutao.Kada je Zeus odrastao Reja ga je upoznala s Kronom kao peharnika.Kada je Kron bio žedan Zeus mu je u vino stavio sol i gorušicu.Kron je to popip i počeo se prevrtati i povratio svu djecu koji su bili živi u njemu(ipak su bili besmrtnici).Titani su objavili rat.Na strani Krona bili su Titani sa vođom Atlantom,a na strani Zeusa bili su Kiklopi i njegova braća i sestre.Hadu je išlo za rukom razoružati Krona,nakon čega ga je Posejdon otjerao trozubcem da bi mu Zeus zadao smrtonosni udarac.Kron nije umro nego je bio prisiljen dati Zeusu vlast i ići u prognonstvo.Zeus je postao kralj bogova zauvijek.
