Grčki bogovi
nedjelja, 29.04.2012.
ares
Ares u grčkoj mitologiji bog je rata, najstariji sin Zeusa i Here. Opisan je kao snažan.Aresovo ime dolazi od grčke riječi ±Á· = "uništiti" te je on doslovno "uništavač". Druga je mogućnost da dolazi od ±ÁĂ·˝ = "muškarac"., kao silnik i svađa.Ares je bio bog ratovanja koje je samo sebi svrhom, radovao se smrti i junaka i običnih smrtnika. Radovali su ga miris krvi, borba, zveket oružja, jauci. Aresa nije zanima uzrok rata, čak ni ishod, bitno je bilo samo ratovanje. Mrzio je ostale bogove, a i svoje roditelje, a posebice božicu Atenu. Smatran je i praocem Amazonki, plemena ratobornih žena.
Ares je prikazivan u četveropregu s četiri pastuha osedlana zlatnim sedlom koja rigaju vatru. Nosio je bakreni oklop, kacigu i koplje ili eventualno štit.
Njegove su svete ptice orao, djetlić i strvinar. Najdraža mu je životinja bio pas te su crni psići često bili žrtvovani njemu u čast u Sparti. Katkad je prikazivan i sa zmijom.
Dim i Fob (Deimos i Phobos) bili su njegova djeca s Afroditom, a označavali su užas i strah. Također je uz njega bio i Kidem, demon zveketa bitke. Homer u Ilijadi spominje da je sestra i društvo smrtonosnog Aresa boginja nesloge i razdora Erida, a također i Enija, boginja ratnog klanja.
alica. Aresov je pandan u rimskoj mitologiji Mars.
subota, 06.08.2011.
tanatos
Tanat
ili Tanatos u grčkoj mitologiji bog je smrti, a ujedno i njezina personifikacija. U psihoanalizi, tanatos je volja za smrću kao antonim erosu kao volji za životom. U rimskoj mitologiji je zvan Mors.
Tanatosovo grčko ime znači "smrt".
U ranom mitološkom prikazivanju, bio je moćno ilustriran oružan mačem, s čupavom bradom i bijesnim licem. Njegov su dolazak pratile bol i tuga. Poslije je Tanatos prikazivan na ljepši način, kao prekrasan mlad čovjek, a brojni su ga rimski sarkofazi prikazivali kao krilata dječaka, slična Erosu. Tanatosa su onda prikazivali kao mlada čovjeka s crnim krilima i ugašenom ili napola ugašenom bakljom. Često je bio u društvu sa svojim bratom, bogom sna Hipnom.
Ima srce od željeza i crna, ledena krila, a često ga se prikazivalo kako nosi leptira.
Tanatos je sin Ereba, Tame i Nikte, Noći, brat Hipna, Sna.
Tanatos kao bog smrti ne zna za sućut ili milosrđe. Kad bi osobi došao dan smrti (određen sudbinom) Tanatos bi doletio do nje, ugrabio joj dušu i predao je Hadu.
Samo su dva puta ljudi izigrali Tanatosa: Heraklo ga je svladao i preoteo mu dušu Admetove žene Alkestide, a Sizif ga je vezao i i zatvorio u željeznu bačvu ili u podrum. Zeus je naredio Aresu da ga oslobodi jer su ljudi prestali bogovima prinositi žrtve. Druga inačica mita govori da ga je gnjevni Ares sam oslobodio jer više nije mogao uživati u krvoproliću bitaka budući da nitko nije umirao.
Na Zeusovu su zapovijed Hipno i Tanatos odnijeli Sarpedonovo tijelo s bojišta.
Prema Freudu, ljudi imaju nagon života, eros i nagon smrti, thanatos (tako su ga prozvali njegovi nastavljači). Taj smrtni nagon tjera ljude da se upuštaju u rizične i destruktivne situacije i činove koji bi mogli voditi do vlastite smrti - traženje adrenalina, nasilje, rizici i sl. Druga znanstvena stajališta psihoanalitičko objašnjenje smrtnog nagona smatraju kontroverznim.
Tanatofobija je strah od stvari povezanih sa smrću ili smrtnosti, poput trupala ili groblja, a njezina je podvrsta nekrofobija, kao strah od trupala. Tanatologija, kao akademska i znanstvena grana, proučava smrt živih bića, posebice ljudi, njezine posljedice i rituale.
petak, 24.06.2011.
zeus
Zeus (grč. N. –µÍÂ, Zéus; G ”ąĚÂ, Diós) u grčkoj mitologiji vrhovni je starogrčki bog, vladar Olimpa, bog neba i grmljavine. Njegova je žena ujedno i njegova sestra Hera, ali imao je vrlo mnogo potomaka s ostalim božicama i smrtnicama. Zeusov je pandan u rimskoj mitologiji Jupiter.
Zeus ima osobine indoeuropskog božanstva svjetlosti i neba koje "vedri i oblači", ljuti je gromovnik koji gađa munjama; dobri bog koji daje kišu.
Njegova je sveta ptica bila zlatni orao kojeg je uvijek držao pored sebe, a često je i sam preuzimao orlovo obličje. Poput Zeusa, orao je bio simbol snage, hrabrosti i pravde.
Zeusovo najdraže drvo bio je hrast, simbol snage. Također su mu posvećivana maslinova stabla.
Epiteti:
Olympios - označavalo je Zeusovo kraljevanje kao vrhovnog boga Olimpljana, a i na panhelenskom festivalu u Olimpiji
Panhellenios - Zeus svih Helena, posvećen mu je poznat Eakov hram u Egini
Xenios - zaštitnik gostoljubivosti i gostiju, spreman osvetiti se svakome tko učini nešto nažao strancu
Horkios - čuvar zakletvi, otkriveni bi lažljivci morali napraviti Zeusov kip, najčešće u Olimpiji
Agoraios - pazio je nad poslovima i samom agorom te kažnjavao nepoštene trgovce
Zeusov hram u Olimpiji
Olimpija je bila središte svih onih koji su htjeli častiti svog vrhovnog boga. Ondje su se održavale i poznate Olimpijske igre. Postojao je i Zeusov oltar napravljen od pepela, od ostataka žrtvovanih životinja.
Ovdje je bio i Zeusov kip u Olimpiji, jedno od sedam svjetskih čuda. Božanski kip od slonove kosti i ebanovine, bogato ukrašen zlatom i dragim kamenjem. Vjerovalo se da ga je napravio kipar Fidija, a Grci su smatrali nesretnim onoga tko nije vidio taj kip. Uz njega su vezane i brojne legende.
Mitologija [uredi]
Kron je naučio od svojih roditelja da će ga svrgnuti njegov sin, baš kao što je on to učinio svome ocu Uranu. Progutao je svoje potomke - Demetru, Heru, Hada, Hestiju, Rejinu i njegovu djecu, da se proročanstvo ne bi ispunilo. Kad su se rodili Posejdon i Zeus, Reja je iznijela Geji plan da spasi svoju djecu. Reja je potajno rodila Zeusa na Kreti, a Kronu je dala kamen umotan u povoje (znan kao omphalos = "kamen"). Također je, prema nekim izvorima, progutao i kozu misleći da je Posejdon.
U nekim je inačicama mita na Kreti Zeusa odgojila koza Amalteja, a Kouretes, naoružani plesači vikali su i pljeskali da bi sakrili djetetov plač od Krona. U drugoj inačici mita, Zeusa je odgojila nimfa Adamanteja koja ga je sakrila objesivši ga na drvo užetom tako da je bio između zemlje, neba i mora kojima je vladao njegov otac Kron. Posljednja inačica mita govori da ga je odgojila njegova baka, Geja. Postoje još rjeđe priče da ga je odgojila nimfa Kinosura koju je, da bi joj zahvalio, Zeus postavio među zvijezde ili pak da ga je odgojila nimfa Melisa koja ga je dojila kozjim mlijekom.
Kad je narastao, Zeus je iskoristio napitak koji mu je dala Geja i tako je povratio svoje potomke u obrnutom redoslijedu - prvo kamen, zatim kozu, a potom ostale potomke. Kamen je stavljen u pokrajinu Piton, nazvanu po istoimenom čudovištu. U drugoj je inačici mita Metida dala Kronu sredstvo za izazivanje povraćanja da bi ispljunuo svoje potomke. Treća inačica govori da je Zeus rasjekao njegov trbuh.
Nakon što ih je oslobodio, Zeus je u ratu, tzv. Titanomahiji zajedno s Titanima, Gigantima, Hekatonhirima, Kiklopima i svojom braćom i sestrama svrgnuo svoga oca. Nakon toga je zatvorio Titane u Tartar, sve osim Atlanta, Epimeteja, Metidu, Okeana i Prometeja. Geja je potom rodila čudovište Tifona kojim bi se osvetila za zatvorene Titane, ali Zeus je ipak pobijedio.
Na posljetku su pobijedili nakon desetljeća ratovanja te su se olimpski bogovi dogovorili i izvlačeći slamke raspodijelili vlast - Zeus je lukavstvom dobio nebo i zemlju, Posejdon more, a Had podzemljem
Zeusova je žena bila njegova sestra Hera. Zeus i Hera stalno su se sukobljavali. Uvrijeđena njegovim prijevarama, ona ga je često ponižavala na sitne spletkarske načine. Iako joj je Zeus povjeravao svoje tajne, a katkadi prihvaćao njezine savjete, on joj nikada nije potpuno vjerovao, a ona je dobro znala da je u stanju da se i na nju baci munjom ako bi ga uvrijedila preko izvjesne granice.
S Herom je imao Aresa, Hefesta, Ilitiju i Hebu, ali neke inačice mita donose da je Hera tu djecu rodila sama, uglavnom zato što je bila ljubomorna jer je Zeus sam na svijet donio Atenu.
Majka
Djeca
Ananka
Mojre (Srde)
Atropa
Klota
Laheza
Demetra
Perzefona
Diona
Afrodita
Eja
Ersa
Leta
Apolon
Artemida
Maja
Hermes
Metida
Atena
Mnemozina
Muze (izvorne tri)
Aoida
Meleta
Mnema
Muze (novijih devet)
Kaliopa
Klio
Erato
Euterpa
Melpomena
Polihimnija
Terpsihora
Talija
Uranija
Selena
Ersa
Nemeja
Pandija
Talasa Afrodita
Temida
Astreja
Dika
Hore
Majka
Djeca
Egina Eak
Alkmena Heraklo
Antiopa
Amfion
Zet
Kalisto Arkad
Karma Britomart
Danaja Perzej
Elara
Titija
Elektra
Dardan
Jasion
Europa
Minos
Radamant
Sarpedon
Eurinoma Harite(Gracije)
Agleja
Eufrozina
Talija
Himalija
Kronios
Spartaios
Kytos
Jodama Teba
Ija Epaf
Lamija ???
Laodamija Sarpedon
Leda
Kastor i Polideuk
Helena Trojanska
Mera Lokrus
Nioba
Arg
Pelazg
Olimpija Aleksandar Veliki
Pluta Tantal
Podarga
Balije
Ksant
Pira Helen
Semela Dioniz
Tajgeta Lakedemon
Talija Palici
Nepoznata majka Lite
Nepoznata majka Tiha
Nepoznata majka Ata
Poznate su i brojne alegorije o Zeusovoj seksualnoj naravi i njegovim djelima. Kad mu je majka Reja, predvidjevši kakve će sve nezgode izazvati njegova pohlepna priroda, zabranila da se ženi, on joj je ljutito zaprijetio da će je silovati. Ona se na to smjesta pretvorila u otrovnu zmiju, ali Zeusa ni to nije obeshrabrilo nego se i on pretvorio u mužjaka te je, savivši se oko nje u nerazrješiv čvor, ostvario svoju prijetnju.
Zeus se upuštao u brojne afere, ali često se bojao Herinih reakcija te svojim izabranicama dolazio u raznim obličjima. Europi je došao u obličju bika, Ledi kao labud, Kalisti je došao u obličju Apolona/Artemide, Danaji, Perzejovoj majci, stigao je u obličju zlatne kiše.
Upuštao se u veze i s muškarcima, a najpoznatiji je mit o Ganimedu kojeg je u obličju orla doveo na Olimp da mu postane ljubavnikom i vinotočom (Podrobniji članak o temi: Ganimed (mitologija)
).
Unatoč brojnim slabostima karakterističnima za posve običnog čovjeka, Grci su ovog vrhovnog boga posvuda obožavali, posebno u Dodoni i Olimpiji. Od svih potomaka najdraži mu je bio Heraklo kojeg je posmrtno uzvisio na Olimp kao božanstvo (Podrobniji članak o temi: Heraklo
Zeusov je otac Kron svrgnuo svoga oca Urana, a to se isto trebalo dogoditi i samome Zeusu. Eshil u svome Okovanom Prometeju donosi da je Prometej znao koja će Zeusova žena nositi dijete koje će ga svrgnuti, ali nije htio to reći. To je bio još jedan razlog njegova kažnjavanja (Podrobniji članak o temi: Prometej
), stoga ga je Zeus okovao za stijenu gdje mu je orao, Zeusov simbol, kljucao jetru koja bi, budući da je bio Titan, svakoga dana bila obnovljena.
Ija: Pa zar je Zeusu ikad pasti s prijestola?
Prometej: S veseljem, mislim, gledala bi zgodu tu!
Ija: A kako ne bih, kad od Zeusa trpim zla?
Prometej: Ta da je tako, prosto li je eto znat.
Ija: A tko će njemu žezlo otet kraljevsko?
Prometej: Sam sebi -- taštog srca svoga snovima.
Ija: A kako? Kaži, ako nema štete ti!
Prometej: Pirovat pir će, s kog će jednom kajat se.
Ija: Sa bićem božjim, ljudskim? Kaži, smiješ li?
Prometej: Što pitaš, s kakvim? To se kazat ne smije.
Ija: A hoće li ga žena svrgnut s pnjestola?
Prometej: Jest! Sina boljeg, no je otac, rodit će.
Ija: A nema li mu lijeka od te kobi zle?
Prometej: Ne, - ako ovih ne riješim se okova!
utorak, 17.05.2011.
sudar titana
<.swf" type="application/x-shockwave-flash" allowfullscreen="true" width="420" height="335"> readonly=
readonly=
http://youtu.be/pcBNHZEiX0g
nedjelja, 15.05.2011.
atlant
Atlas ili Atlant (grč. Ä»±Â, Atlas) u grčkoj mitologiji jedan je od Titana, koji su se borili protiv Zeusa, pa za kaznu mora nositi nebeski svod. Po Atlasu je dobila ime zbirka zemljopisnih karata, u arhitekturi figura muškarca koji služi kao potporanj te u astronomiji jedna zvijezda u grupi Plejada. Atlas je sin Japeta i, prema Heziodu, nimfe Klimene, a prema Apolodoru Okeanide Azije te Prometejev, Epimetejev i Menetijev brat.
Atlasovo ime izvedeno je od grčkog glagola tlenai = "nositi" te znači "nosilac" (ie. *tel- = "nositi").
Po ovom je divu nazvan jedan Saturnov mjesec.
Mitologija [uredi]
Titanomahija [uredi]
Atlas je bio na strani Titana u ratu - Titanomahiji - protiv Olimpa. Njegova su braća sklopila savez s olimpskim bogovima i izdala Titane. Kad su Titani poraženi, mnogi su izgnani u Tartar, ali Zeus je osudio Atlasa da stoji na zapadnom rubu Zemlje i drži svod na svojim plećima.
Heraklo i Atlas [uredi]
Jednom mu se pružila prilika da se oslobodi tereta, i to kad je došao Heraklo da bi mikenskom kralju Euristeju donio zlatne jabuke sa stabla koja su čuvale Atlasove kćeri Hesperide.
Atlas se ponudio da će sam ubrati jabuke ako bi Heraklo pridržao nebeski svod. Heraklo je znao da jabuke čuva zmaj Ladon koji nikad ne spava te je pristao. Atlas je donio jabuke i ponudio se da ih odnese u Mikenu, ali Heraklo je prozreo lukavost te mu je rekao da samo na trenutak pridrži svod dok sebi ne napravu podlogu od trave za rame, jer ga boli zbog velikog pritiska. Potom je Heraklo uzeo jabuke i otišao, a Atlas je teret morao nositi do svoje smrti, a nije ga se oslobodio ni nakon nje.
U drugoj je inačici priče Heraklo pomogao Atlasu tako što je sagradio tzv. Heraklove stupove koji su držali svod i oslobodili Atlasa.
Atlasova smrt [uredi]
Zbog starog proročanstva nije vjerovao strancima te u zemlju nije pustio ni junaka Perzeja koji se htio vratiti kući noseći Meduzinu glavu. Atlas mu je rekao da je njegovo hvalisanje bogohulna laž, a Perzej mu je dokazao da govori istinu tako što mu je pokazao njezinu odsječenu glavu koja je bila toliko strašna da se svatko skamenio čim ju je pogledao.
Atlas se pretvorio u kamenu istoimenu planinu, a i dalje drži nebeski svod na svojim plećima, dok mu se glava - vrh planine - gubi u plavetnilu nebeskog svoda koji će zauvijek držati.
Ovisno o izvorima, Atlas katkad drži nebeski svod na plećima, a katkad Zemlju.
tantal
Tantal je zbog mnogih grijehova (među kojima su krađa ambrozije i odavanje tajni sa savjetovanja bogova) bačen u podzemni svijet. Had ga je kaznio da žedan stoji u bistrom jezeru, čija bi se voda povukla čim bi pokušao da se napije, a voće koje je visilo iznad glave odmaklo bi se čim bi pokušao da ga ubere. Trpio je beskrajne muke od gladi i žeđi poznate u narodu kao "Tantalove muke".
herkules
Među mnogim predanjima starih Grka izdvajaju se mitovi o polubogovima, koje su Grci nazivali herojima. Njima je pripisivana natčovečanska fizička snaga, ili naročiti um i okretnost. Oni su ubijali čudovišta, divlje zveri i razbojnike koji su ometali normalan i miran život ljudi. Grci su najviše pričali o neobičnim podvizima Herakla, sina Zevsa i Alkmene, tebanske princeze, koji je bio pravi grčki narodni heroj. Poznat je po svojim delima, koje je morao da obavi po naređenju Euristeja, kralja Grčke, u roku od 99 meseci.
Heraklova dela:
1) Ubio je Nemejskog lava;
2) Ubio je monstruoznu Hidru u močvarama Lerne;
3) Uhvatio je Kerinejsku košutu (Artemidinu omiljenu), a da je nije ustrelio;
4) Uhvatio je Erimantskog vepra;
5) Očistio je prljave štale kralja Augija za jedan dan;
6) Oslobodio je Stimfalsku močvaru od ptica koje su jele ljude;
7) Uhvatio je snežno belog bika sa Krita, koji je sravnjavao polja sa zemljom;
8) Uhvatio je četiri divlje kobile trakijskog kralja Diomeda;
9) Uzeo je čuveni zlatni pojas od Hipolite, kraljice Amazonki;
10) Ukrao je krdo crvenih krava od kralja Heriona.
Kada je Herakle uradio navedena dela, Euristej mu je zadao dodatna dva:
1) Da donese zlatne jabuke Hesperida, kćeri Titana Atlanta, sa Dalekog zapada;
2) Da uhvati psa Kerbera i dovuče ga iz Podzemlja.
Herakle je obavio zadana dela i Euristej ga je oslobodio dužnosti.
U doba svojih lutanja od Kavkaza do Španije srušio je pregradu koja je odvajala Sredozemno more od Atlantskog okeana; jedan deo kamenja bacio je na špansku stranu, a drugi na afričku. Tako je postao današnji Gibraltarski moreuz, koji su Grci nazvali "Heraklovi stubovi". Posle mnogih podviga, Zevs je Herakla odneo na nebo i uvrstio ga u red bogova. Postavio ga je za vratara na Olimpu i oženio svojom kćerkom Hebom.
japet
Japet (grč. Š±ŔµÄĚÂ, Iapetós) u grčkoj mitologiji Uranov je i Gejin sin, Titan. S Klimenom je imao sinove - bio je Prometejev, Atlasov, Epimetejev i Menetijev otac - predak ljudske rase.
Japet se tradicionalno izjednačuje s Jafetom (ٶä¶ę), Noinim sinom, na osnovi sličnosti njihovih imena (vjerojatno ime nije grčkog porijekla). Drugi je razlog stara židovska tradicija koja Jafeta proglašava pretkom Grka, Slavena, Itala, Teutonaca i drugih.
U Sibilskim proročanstvima stoji da je Japet jedan od triju sinova Geje i Urana, zajedno s Kronom i neimenovanim Titanom te da svaki dobiva trećinu vlasti na Zemlji. To se može usporediti s židovsko-kršćanskim legendama da je tako Noa učinio trostruku podjelu među svojim sinovima Hamom, Šemom i Jafetom.
Literatura [uredi]
Homer u Ilijadi[1] spominje Titana Japeta da je u Tartaru s Kronom.
U Heziodovim Poslovima i danima za Prometeja piše da je "sin Japetov", ali majka mu nije navedena. U Eshilovoj drami Okovani Prometej piše da je Prometej sin boginje Temide, ali otac nije naveden. Budući da se većina Titana upušta u brak sa svojim bratom ili sestrom, moguće je da se Eshil koristi tradicijom u kojoj je Temida Japetova žena. Za razliku od toga, heziodovska je tradicija preferirala da su Temida i Mnemozina potomci samog Zeusa.
No, u Horacijevim Odama[2] piše da je Japetov potomak donio vatru ljudima. Također i Pauzanije[3] spominje junaka (rijeku) Bufaga, "sina Japeta i Tornaga".
