Da nam živi, živi čisto sudjedstvo!

Dvije romske obitelji, Ivanišević i Đanija, kupile su prije dva mjeseca za cca. 5000 eura, 5000 četvornih metara zemljišta u Škabrnji. Na zemljištu u svome vlasništvu privremeno su odlagali otpad kojeg su kasnije odvozili na reciklažu. Prvog svibnja mještani Škabrnje su organizirali prosvjed na kojem su, netolerantnim i uvredljivim riječima, izrazili nevoljkost da im Romi budu susjedi tvrdeći da će im krasti iz kuća i da će na zemljištu na kojem žive, a koje nije GUP-om predviđeno kao odlagalište otpada, gomilati otpad i staro željezo. Stoga su usložnoj radnoj akciji ogradili zemljište romskih obitelji, ostavivši im tek dva metra zakonom zagarantiranog prolaza.



Unatoč činjenici da je u Hrvatskoj diskriminacija zabranjena Ustavom, međunarodnim ugovorima, Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Ustavnim zakonu o pravu nacionalnih manjina te brojnim drugim zakonima, nedavni slučaj protjerivanja romskih obitelji iz Škabrnje govori u prilog da jedan dio hrvatskih rađana nije uvjeren u sadržaj pravnih normi koji jamče da nitko ne smije biti diskriminiran radi svoje rase, etničke pripadnosti, boje kože, jezika, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, ili pak imovnog stanja.

Što de dogodilo? Jesu li institucije radile svoj posao? Jesu, ukoliko zaštituživota članova romske obitelji smatramo dovoljnim činom štićenja njihovih ljudskih prava. No, prava članova obitelji Đanija su mnogo šira od toga: imaju pravo vlasništva, pravo ne biti diskriminirani na temelju svoje etničke i nacionalne pripadnosti, pravo na zaštitu svog kulturnog identiteta i očuvanja specifičnosti svakodnevnog života, koaj čak uključuje skupljanje otpada oko kuće.



Romi na području Republike Hrvatske obitavaju od 14. stoljeća, danas ih prema popisu staovništva iz 2001. godine ima oko 9000 tisuća.Ipak, pretpostavlja se da u našoj zemlji živi jos četiri puta toliko, dakle oko 30.000 do 40.000 Roma i Romkinja. Činejnica da ih se tek četvrtina izjašnjava takvim također potvrđuje intenzitet stereotipa prisutan u društvu.

Lošem položaju Roma svakako doprinosi i činejnica da oni nemaju svoju matičnu državu.Da se ovakav rasistički ispad dogodio prema Židovima ili Srbima, e osjetili bi svi mi kako boli kad instrumenti međunarodnog prava i diplomacije opale svoje plotune.

Mnoge su se strategije, zakoni, programi i projekti i na razini Europske unije, Vijeća Europe, regije i država već usvojene kako bi se uvjeti života Roma poboljšali, a oni integrirali u društvo. No, sve to ostaju tek mrtva slova na papiru ako ne radimo na tome da mijenjamo stavove i vrijendosti ljudi koji s Romima žive. A to smo svi mi.