Akademici van iz škole moga djeteta!

Citam jucer i danas u Vecernjem (nemam kad provjeravati jesu li i druge dnevne novine obvjavle sto o ovoj temi) kako nam hrvatski akademici namjeravaju unaprijedit skolstvo time sto ce se instalirati u skolske odbore. Ne, ne i ne, vapijem ja, ne dozvolimo metuzalemima svijesti da nam uzurpiraju osnovne i srednje skole i dijele svoju pamet i iskustvo!!! Ne zelim biti diskriminatorna u pogledu dobi, ali, zaista, ne razumijem sto covjek pred penzijom, ili u joj, ma koliko god on (potencijalno) mudar i mentalno vitalan (jos uvijek) bio ima raditi u skolskom odboru neke skole koju ce za koju godinu pohadjati moje dijete?

Niti je pedagog (premda je vjerojatno (jednoc) prenosio znanje, ali studentima, i to, najvjerojatnije ex cathedra metodom!), niti je roditelj (da se opravda njegov izravan i neupitan interes i dobronamjernost aktivnog sudjelovanja u poslovanju skole). Akademk je, nek se ne naljute oni koji se tako osjecaju ili to jesu (premda slutim da se rijetko medju njima sluzi internetom, te je sansa da ce procitati ovu zgranutu kritiku opce postojeca!), znanstvanik na zalasku karijere, koji teba uzivati prvenstveno u drustvenom priznanju svoga rada, i eventualno piskarati nesto sto ce izdavacke kuce objavljivati a propos njegova/njena znanstvena ugleda. Neka me netko rado razuvjeri argumentima i podacima, alcini mi se da stvarnost ne nudi dokaza o znanstvenoj plodnosti ili drustvenoj angaziranosti akademske creme de la creme (kako si vole tepati).