Predizborni fejslifting ili kako marketing mashinerija pobjedjuje na izborima

Dugo me nije, bilo. Znam. I predugo! Ali, beba Marco je onaj kojeg treba drzati odgovornim za to. Ne kazem kriviti, jer smo za njegov nastanak krivi mu otac i ja, iskljucivo. Daklem, evo mene trudne u petom mjesecu trudnoce, lakse za jedno pet kila od onda kad ostadoh trudna i s malim bicem koje se gotovo konstantno koprica u meni. Odgadjala sma ranije podjeliti b(l)-ogovski ovu vijest jerbo sam imala osjecaj da se radi o drugom sranju, a ne drugom stanju. No, najgore je proslo i sad uzivam u ovome sta me snaslo.

Jucer sma si nasla majicu, na slici s pocetka price, trudnicku posve jerbo na njoj pise: I'm not fat. I'm eating for two. Bratko, kome sam vec poslala sliku je komentirao vec: "nemoj da je zadrzis posle porodjaja :))!"

Uglavnom, sad kad se pohvalih vijestima i majicom, evo i linka sa ZaMirZINE-a na kolumnu Đurđe Knežević o predizbornom fejsliftingu. Ponukana sam podjeliti ga s vama jerbo sam neku vecer vodila zucnu rasparavu s Vedranom o tome koliko ce marketinski "strucnjaci", pi-ar perfomeri iliti kakoli se(be) oni vec nazivaju, utjecati na ishod izbora. Ne time sto ce projektom ili performansom predstaviti politicku platformu stranke, nego time sto ce plasirati imidz (sliku) tradicionalnog, hladnokrvnog, odmjerenog, al ugladjenog desnicara-centrista, ili uspjesnog, zdravom zivotu sklonog, radnim naivikama okupanog politicara lijevog-centra. Uostalom, na nasoj politickoj plaeti svi se ionako guraju u taj centar, pa ondak, na kraju krajeva, zasto se (kao birac) opce opteretiti mislju sta stranacki program nudi. Kupujmo politicare ko zvjezdice i selebritije. Dakle, Kneževićka kaze da "u zamjenu za politiku dobivamo ličnost(i)" pa "Kad dakle modno-politički mešetari završe posao, s njihove trake izlazi model koji nosi i pokazuje pažljivo konstruiranu sliku, ili, da zvuči više seksi u dlakavim ušima masa – nosi, ima 'image'."!

Slicno razmislja i politolog Anđelko Milardović koji su vojoj knjizi "Političke stranke u doba tranzicije i globalizacije "izmedju ostalog tvrdi: "U medijskoj kolonizaciji politike i stranaka, stranke se sve više personaliziraju, oslanjajući se na slikovnu predstavu jedne osobe, gdje se više računa vodi o izgledu čelnika negoli o strukturi stranačkih programa. Kampanje postaju sofisticirane i vode ih specijalisti, eksperti. Birači su publika, a izborni proces predstava, spektakl s elementima režije i kazališnog komada."

Nista novo, ljudi moji. U bogatom svijetu to se radi vec desetljecima, ako ne i stoljecima. A i na nasim, prvim visestranackim izborima, odrzanim jos pred kraj socijalisticke ere, cak je i HDZ posegnuo za image-makerima, angaziravsi, cini mi se, Suteja, kojeg je (to kasnije) lansiralo u orbitu vrlog dizajnera hrvatstva. Najbolji primjer za to kako matketing prodaje kandidate, tj. sliku o njima koja se svidja biracima nalazim u americkim predsjednickim izborima. Ponekad svratim na web stranice Obame i Hilary, buduci moje povrsno znaje o americkim predizborima ogranicava interes na dva najjaca kandidata za demokratskog predsjednickog kandiata. Ej ljudi, to je marketing! Sta tamo naprave od predizbornog spota, nije ni cudo da me ovako trudnicki emotivnu neki od njih cak i rasplakase. A trebala bi biti barem toliko racionalna da ne nasjednem jeftinom, u skupi celofan zapakiranom, patriotizmu...

Dovidjenja, dragi, dovidjenja! Valjda cu se sljedeci put javiti prije poroda....