Kojekakve

srijeda, 02.06.2021.

Svega ima u Vodama Jasâ

Bilo bi razvidnije i shvatljivije da sam napisao "u Varaždinskim Toplicama"..., ali me bar-dvotisućljetna-tradicija korištenja termalnih (i mineralnih) voda na tom lokalitetu ponukala da latinski naziv Rimljana za to ilirsko mjestašce u Zagorju, Aquae Iasae, prevedem kao "Vode (plemena) Jasa".


Kako i dolikuje "antici", tu i tamo u javnom se prostoru, ovdje konkretno u dvorištu Zavičajnog muzeja, nailazi na artefakte koji pristaju lokalitetu takve povijesti... i reputacije.


Povijest je, zamalo tik do starina, donosila i novovjeke sadržaje od kojih neki, avaj, nisu doživjeli niti jedno stoljeće svojeg trajanja.


Kompleks "Rimskog izvorišta" (nekadašnjih Terma) zona je (naoko mlitavog) arheološkog istraživanja i restauriranja, pri čemu su se nadležni, za svaki slučaj, bar formalno osigurali od odgovornosti za nesreće pri vršljanju znatiželjnika po nalazištu, eventualnom kupanju (!?) u antičkom "bazenu" te zadobivanju potencijalnih opeklina od 60-ak °C vruće vode koja ondje stalno izvire.


Dotle u ciljano-turističkom kompleksu "naslonjenom" na središnjicu rehabilitacijskog Lječilišta, ispražnjeni bazeni ne slute na neko skoro reaktiviranje poslije podulje zimske pauze... Ne valjda samo zbog COVID-a?


Bila je ondje, pri sâmom izvoru, nekoć i velebna "Josipova kupelj", hotel i lječilište... čak s vlastitom električnom centralom... da bi je tokom Drugog svjetskog rata zadesila grda sudbina kad su partizani uz pomoć benzina i vatrogasne štrcaljke iz tog objekta istjerali tadašnje okupatore... i zauvijek srozali tu velebnost.
Od nje, kao jedini trag, ostade samo "balustrada usred ničega"... u sklopu današnjeg gradskog parka.


Ondje, na mjestu potarašene "Kupelji", našao je poziciju i spomenik osloboditeljima sa skulpturom iskaljivanja nedvojbenog bijesa prema poraženim snagama pod šljemovima...
A u parkiću tek kojih stotinjak metara podalje, na središnjem trobridnom monolitu ispisana je oda hrvatskom jeziku koja seže i do prijelomnih (jezičnih) događaja iz sredine 19. stoljeća.


Grad(ić) je toliko "koncentriran" oko masivnog lječilišnog, rehabilitacijskog kompleksa da mu ulice "zjape" prazne i doimaju se zaspale u nekom drugom vremenu.
Neka usputna vrata očito su, prema tipu već zahrđalih "rajsnedla" zabodenih u njeno tkivo, svojevremeno služila kao oglasni pano... da bi ih "Plavi..." i ini oglasnici i novovjeka "Njuškala" zauvijek umirovili.
I nešto što nikako ne bi trebalo preskočiti u kontekstu s naslovom - u vodama koje ondje izviru ima i sumporovodika koji se isparavanjem iz otvorenog izvora širi po mjestu te može zavarati putnika namjernika da pomisli da im, ajme, kanalizacija "ne funkcionira"...
No, kad se osvijesti dokazana ljekovitost vode s njihovog izvora, nekako nestaje neugodna, odbojna reakcija na zatečeni... višemilenijski "smrad".

Varaždinske Toplice, lipnja 2021.

© • 02.06.2021. u 19:16 • Komentari (6) #



<< Arhiva >>





gp.zagrebancije@gmail.com