Kojekakve

utorak, 06.04.2021.

Bakarska pustinja

Kada ste posljednji puta, ako uopće ikad, bili u Bakru?
Čovjek mimo njega, ako baš mora, čini se, prođe bez pretjeranih osvrtanja. Ne pomaže ni njegova bujna povijest.
Slutim da smo tog prazničnog podneva bili ondje jedini putnici namjernici.
[Otuda tako prazne slike, a ne od zazora prema živim stvorovima na blogu!]


Prvo što nam je upalo u oči kad se siđe na Rivu (kod njih je to Ulica Primorje) bio je stilizirani moreplovac, dalekozora uperenog na pučinu. To su tamo od davnina, valjda, "radili" muškarci.


Žene su, kao i u većini primorskih mjesta, brinule za svakodnevne kućne poslove, uključujući i pranje rublja na "slatkim" vodotokovima i javnim perilima koja danas vrve zelenim algama/travom.


Uzbrdo su, i u Bakru, ulice pješačke "zone" popločene oblucima.


Mnoge stare zgrade prepravljivane su i odustalo se od nekoć ponosnih portala...


... a kamoli vonjavih štala.


I konobe su pretrpjele renoviranja, ali se "pazilo" da se "sačuva" i djelić tradicije


U javnom miljeu vidljiv je suvremen otklon od tradicije prema modernijim izričajima i temama.


Jer današnje generacije žele... i uspijevaju... svoj nazovi-bunt pretočiti i u "intervencije u javnom prostoru".


S brijega na kojem se Bakar razvijao, može se, tu i tamo, sagledati čak i užitan komadić pogleda prema inače industrijski-unakaženom zaljevu...


... ali se nad gradom "nepovratno" nadvija jedna poprilična projektantska grozota.


Kada se, pak, sagleda "big picture", sa strane, čovjek bi rekao "iz profila", može se čak i shvatiti neke tamo davne Frankopane koji su ondje ustoličili jedan od svojih "kaštela".

Bakar, 2021.

© • 06.04.2021. u 20:57 • Komentari (13) • #



<< Arhiva >>





gp.zagrebancije@gmail.com