Već sam "zaustio" svježe fotke iz Zaprešića uvrstiti u "Bergaz"-blog, ali onda pomislih: "Ta Zaprešić je punokrvan grad... pa da se ne uvrijedi da ga trpam pod Zagreb!".
Kod Jelačića (i njegovih Novih dvora) sve po starom običaju neartikuliranosti... osim što se Europa malo isprsila s usputnim "vizualnim komunikacijama" i uobičajenim "daljinarom" prema sličnim (?) - hm, spominje se i Schönbrunn - europskim dvorcima.
Sa stražnje strane manji "gladac", a veći "jadac"... Nahereni prozori, razbijene šajbe...
Ajde, falabogu, još je koliko toliko živa neka valjda izvorno Jelačićeva vrba, što li!?
E, zato je "vršilnica" u punom, novoobnovljenom sjaju! Po kružnom gumnu unutar središnjeg dijela zgrade konjima se bilo vršilo žito...
... a kad i ovo ludilo od Corone prođe, tamo će se odigravati kojekakvi multimedijski performansi. Tako bar kažu.
Dio koji je služio kao sušiona bio je prozračivan kroz pitoreskne "rešetkaste" prozore koji danas "skrivaju" još ne sasvim osmišljen izložbeni prostor.
Kilometar dalje od Novih dvora i njihovih ex-gospodarskih zgrada prilazi se drugom dvorcu, malom dragulju - Lužnici.
"Drže ga", održavaju, opatice već desetljećima, a navodno je dozvoljen i obilazak sâmog dvorca i parka... osim u ponedjeljak kada sam "poljubio vrata"!
Nema veze, meni je Lužnica ipak nekako draža izvana. Tako sjaji! A i dan tako sjajan!
I k tome ovdje ipak netko nešto ore, i sije, i valjda žanje kad sazrije. Svaka čast!
Inspirativan reljef za "grbave razgovore"...
