Ima tome ohoho godina kako sam prošao opatijski neprekidan lungomare od Voloskog sve do Ičića. Ne bijah tada svjestan da postoji i još jedan komadić, preko Ike do Lovrana, ako je tada, prije 25 godina, uopće postojao?
Kada sam sada prošao taj dio, ponovno me oduševio sâm koncept nenarušenog kontinuiteta pješačke staze, ali i njenog solidnog ograđivanja prema moru pouzdanim lijevanim elementima ograde.
Ipak, zapazio sam da su u posljednjim stotinama metara prema Lovranu stupovi ograde postali nježnjiji, manje robusni... Valjda je, ipak, Općini ponestalo novaca...
"Solidna" varijanta imala je masivnije 'kapitelčiće' stupova, a nije se bilo štedilo ni na ograđivanju stuba mjestimičnih prilaza moru.
Dodatno me oduševio pravi, suvisli izbor materijala ograde, neke bakrene slitine, koja je gotovo jednoliko 'obojala' cijelu dužinu ograde lungomara svojom plemenitom patinom.
Osim unificirano uređenog lungomara, što mi je hvalevrijedno, pojedini vlasnici parcela snalazili su se kojekako, zidajući za pristupanje moru prave stube Trnoružičinog dvora, "lijevim zavojem", kako i dolikuje 'fortifikacijskoj' klasici...
... ili su pak naručili ogradu kod lokalnog bravara koji ju je napravio skoro kao provizorij. Pa dok traje - traje!
Općenito, zanimljivo mi je bilo usput pronalaziti kojekakva mikro-rješenja za prilaz moru, razne mini-lučice i vezove za brodice... pa i zidane 'kućice na plaži' iz nekih drugih, navodno pompoznijih vremena.
Danas se, očito, zbog širenja turističke ponude proširio trend projektiranja malenih kupališnih oaza prema kružnom modelu, dostatnih za veće obitelji ili posjetitelje omanjeg pansiona.
I sad dolazi obećanje iz prošlog posta - da ću se ovdje 'osvrnuti' na bogate vode s Učke...
Postoji jedan preduvjet - da pokrenete ovaj video u trajanju od samo 19 sekundi. Niti dvadeset! Možete vi to!
Jer, prema tehničkim statistikama, jedva koji gledatelj, za ne vjerovati, 'zamara' se gledanjem filmića koje neki od nas s razlogom ugrađujemo u postove.
Tako je i blogerica Mayday neki dan, u kontekstu svog posta, umoljavala općinstvo da jednostavnim klikom pokrene tamo postavljen video s riječima (parafraziram): "Inače, uzalud vam trud svirači!"
Dakle... jedan od fenomena, za kojeg nisam znao da postoji u akvatoriju Ike, ova je prostrana vrulja obilne vode s Učke, možda čak i ona 'iz prošlog broja', a koja 'vrije' u središnjem dijelu ikarske lučice.
Dimenziju joj možda možete naslutiti prema okolnim čamcima koji joj se, tako divljoj, ni ne približavaju...
Oni nekoć zadojeni teorijama Ericha von Dänikena pričekali su minutu-dvije uz ogradu, ne bi li dočekali da ta beštija od NLO-a ipak izroni!!!
