Unutarnje dvorište, ne odveć veliko, odaje meni neku hladnoću... ne samo jer traje zima. I ljeti, kad sam jednom upao, izgledalo je isto. Mladu blagajnicu tada sam zamolio da prenese "mjerodavnima" da na te silne "prazne" ograde drvenih galerija stave neko viseće šareno cvijeće, da se ugledaju na slovenske dvorce. Jesu li shvatili što im govorim, teško mi je reći.
Ovdje su mi sada pažnju privukle naslonjene ljestve, u nekadašnjoj funkciji "razapinjanja" grešnika ili nepodobnika pomoću vitla i konopaca. Teško mi je bilo procijeniti jesu li original ili samo replika. Nekako slutim da su povremeni rekvizit nekih "viteških uprizorenja" ili naznaka da je dvorac vidio i neka bolnija vremena.
I to je bilo to.
Usput, za one angažiranije za hodanje na zidu se našla i već postarija tabla "Dubovačkog planinarskog puta" koja je lijepo shematizirala njegove točke i ispreplitanje dviju karlovačkih rijeka. Uz površnu provjeru na Google-u, sumnjam da se prikazana staza može othodati u jednom danu.
Što veliš Gogooo?