Ne tako davne 1994. godine, ovaj dvorac izgledao je jadno, beznadno... poslije svoje posljednje kalvarije za Drugog svjetskog rata.
I onda je počela njegova restauracija pa se već 2002. godine naziralo bitno poboljšanje.
Ni danas on nije u potpunosti rekonstruiran, uostalom to vjerojatno ni nije konačni cilj, ali čak i laički gledano sve njegove zidine i kule doimaju se dobro konzervirane.
Najdominantnija kula zamišljena je kao vidikovac i to prilično dobro "funkcionira"; otvorena je za javnost, bez lokota, lanaca i zaštitara, te nema tragova bitnijih devastacija.
Pokazuje se ispravnom uzrečica: "Glavno da je dobar krov nad glavom!".
