Kojekakve

Percepcija 'ugode' nekog obiteljskog turističkog obilaska bitno se, koliko imam iskustava, razlikuje među članovima neke obitelji. Na obično-od-roditelja nametnuti intenzitet muvinga po načelu "carpe diem" najlošije reagiraju mlađi uzrasti, često dovedeni do ruba fizičke, ali i psihičke izdržljivosti. Još mi je svježe sjećanje na jedno ljetno 'osvajanje Marjana' neke nepoznate nordijske obitelji tokom kojega je mlađi dio ekipe, crven kao paprika, već negdje ispod ZOO-a počeo protestirati vidno lipsajući od iznemoglosti.

Ipak, prema bliskom iskustvu, ukoliko 'nagrada' za uloženi napor (osjećaj ponosa vlastitim postignućem, izvanredan užitak u 'konzumaciji' puta ili cilja, nadahnjujuće društvance, prilagodba ritma odmaranja i tempa hodanja...) prevlada nad 'bolovima duše i tijela', tada to postaje još jedna stepenica u zdravom odrastanju. I šta onda reći kad dijete, upitano: "Hoćemo li to ponoviti sljedeće godine?" poslije svega svo ozareno kaže: "Da!".