Kojekakve

Smatram se snalažljivim u prostorno-vremenskoj dimenziji 'svakodnevnice' i poprilično se točno pojavljujem ljudima 'na vratima', ako smo se tako bili dogovorili. Ali otkada žešće fotkam, zna mi se desiti da mi se putem nametnu neke scene koje jednostavno ne smijem ostaviti nesnimljenima pa ozbiljno razmišljam o budućoj redefiniciji p(r)olaznih vremena.

Jedna od 'napetijih' situacija pri 'pretprogramiranom' hodu od točke A do točke B usputno je susretanje nekog starog prijatelja ili prijateljice s kojima bi čovjek rado podijelio i više od brzinske kurtoazne izmjene osobnih aktualija. Kada taj 'friendly chat' po trajanju premaši nadoknadivo zakašnjenje, nastupam s 'rezom': "Sorry, žurim!".
Mama mi je, kao klincu, znala govoriti: "Žurba je nepristojna!". Tada nisam shvaćao što želi reći.