Kojekakve

U doba 'vinila' i tadašnjeg preimenovanja 'longplejki' u "albume" bilo je postalo 'normalno' da svjetski 'vokalno instrumentalni sastavi' izbacuju na tržište 'albume' sa svojim najboljim glazbenim ura(t)cima godine baš u prosincu kako bi iskoristili pomamu kupovanja božićnih darova. Tada kod nas (još) nije bila očigledna prednovogodišnja (!) potrošačka histerija, a i predbožićna (!) se tek pomalo provlačila 'na mala vrata'.

U međuvremenu se i 'u nas' stvorila prava špica konzumerizma u prosincu, više ili manje prilagođena platežnoj moći pučanstva. Danas katkada promatram prodavače na štandovima koji, čini mi se, nekako sa zebnjom prate mimohod više 'gledača' nego 'kupaca', vjerojatno svjesni da se velik dio ponuđene robe neće uspjeti prodati.
Ako je itko skeptičan oko ove moje izjave neka u rano božićno jutro pogleda terene na kojima su se do prije koji sat prodavala božićna drvca, a koja su 'preko noći', komercijalno obezvrijeđena, postala sirovina gradskog pogona za kompostiranje.