Izaći iz sebe traži druge. Ali koga odabrati i kako izaći iz sebe, iz samoće svoje homoseksualnosti, krivnja, maštanja i bježanja od stvarnosti? Koliko puta sam sreo ljude s ovim našim problemom koji su u traganju „onog nekoga“, onog „pravog“. Naravno da u takvom traženju ne izlazimo iz začaranog kruga homoseksualnosti. Onaj koga trebamo je čovjek koji nam može pokazati izlaz iz stalnog traženja onog „nekog“ koga tražimo bilo to samo na seksualnom ili što je jednako često, emotivnom planu. Ljudi koji su povjerovali da imaju izbor u svome životu, da nisu osuđeni vječno tražiti nekog ili nešto u drugom muškarcu ili vječno robovati vlastitoj seksualnosti kroz masturbaciju, pornografiju i maštanja oni su koji i nas mogu povesti putem oslobođenja. Takvi ljudi (tu mislim i na muškarce i na žene koji su pošli tim putem) postoje, neke od njih možete susresti na stranicama koje donosim ali naravno ništa ne može zamijeniti osobni pristup, osobno svjedočenje i ohrabrenje.
Izlazak prema drugom čovjeku nužan je korak odrastanja i jačanja. U tome rastu malo-pomalo otkrivam također zašto mi je Gospodin dao i taj križ za koga mogu otkriti da nije samo težak i nepodnošljiv teret nego u sebi ima i jedan dar nešto dobro, nešto što trebam prihvatiti i ugraditi u svoj život.
Tada prestajem prebacivati Bogu ili i prema Njemu osjećati krivnju ili odbačenost već naprotiv postajem mu zahvalan za put kojim me poveo. Moja homoseksualnost postaje jedno od područja na kojem ga susrećem i rastem.
Možda nam u shvaćanju toga može pomoći tekst poznatog njemačkog benediktinca Anselma Grüna uzet iz njegova knjige 50 slika o Isusu.
|
