Gospa Ilačka

U Glasniku Srca Isusova, svetog Josipa, svetog Josipa, sv. Antuna i u drugim nabožnim listovima hrvatskim često čitamo, kako se mnogi Bogu dragom i njegovim svecima zahvaljuju na primljenim milostima. I Gospa Ilačka primila je mnogo zahvalnica i darova od svojih štovatelja. Najvažnije zahvalnice bilew su one štake, za koje smo već rekli, da su sve osim jedne spaljene prigodom opravka crkve. No štake su ostavljali samo oni, koji su bolovali na nogama, dok su ostali bolesnici poklanjali Gospi različite darove osobito u novcu i u platnu, a neki su kupili slike i u njezinoj ih crkvi ostavili. Od tih slika do danas je 8 još sačuvano, i one su nam neprestani svjedok o velikoj pomoći Gospe Ilačke. One su poredane na unutarnjim zidovima one kuće hodočasničke, koja je sagrađena iza kapele. Na prvoj slici, koja je uz vrata obješena piše:
*Zafalnica dragoj Gospi Ilačkoj, što je
našem djetetu oči izlečila, a to je lečni-
cima nemoguće bilo. Zato fala i slava
dragoj Gospi Ilačkoj!! Zahvalni roditelji:
ratar Stipo i Marija Marić.
Iz Mitrovice u Srijemu 28. VIII. 1910.*
Ta zahvalnica sasvim je dakle nova, darovana nekoliko godina prije rata. Kada je druga slika darovana ne može se ustanoviti. Na njoj je naslikana Majka Božja sa djetetom Isusom, a pod slikom navežena su slova:
Pomoćnici kršćanskoj
od
Obitelji Šumanović.
Uz nju se nalazi velika slika, koja je nekada bila vrlo lijepa i visjela je u crkvi, a prikazuje Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije. Nema na njoj natpisa, tko ju je poklonio, ali kažu, da je to poklon jedne djevojke iz Brestavca, koja je na vodici izliječila svoje oči. Njezin otac dao je za sliku 84 forinta.
Na četvrtoj slici piše:
Ovu ikonu preloži svetoj Gospi u
Ilači Avram Ranisavljević iz Male Vasice.
Po svemu izgleda, da ju je darovao jedan čovjek pravoslavne vjere, koji je također isprosio pomoć od Bogorodice. Dalje je slika *Madona Sikstina*, koju je poklonio Antun Rukavina, uč. II. Razreda iz Vukovara godine 1878., a odmah kraj nje oped je velika slika Marijina, na kojoj nije potpisan darovatelj, ali moglo bi biti istinito, što neki vele, da su je poklonili Nijemci iz Rume, jer se na toj slici nalazi nakit i djevojački vijenac, s kojim se kite zaručnice njemačke narodnosti. Na sedmoj slici Anđela čuvara piše:
*Nebrojena fala i slava Majci Božjoj, što je moju kćer oslobodila teške bolesti.
Od mene Marije Janćiev.*
Ovo je poklon jedne Ruskinje, a zadnju osmu sliku poklonila je madžarska obitelj.
Okolo slike ispisane su ove riječi:
*Ovu sliku poklanja Đuro i Marija
Balika u ime sreće i zdravlja g. 1873.*
Tako u ovih osam darova imamo jasno svjedočanstvo, kako Majka Božja Ilačka sve do danas pomaže svoje štovatelje, a to joj priznaju Hrvati. Rusini, Nijemci i Madžari, a i Srbi, koji nisu vjere katoličke. No ovih osam slika samo je maleni dio onih darova, koje je Majka Božja Ilačka primila od pobožnih hodočasnika. Zapravo sav crkveni namještaj pa i sama crkva jedan je veliki dar, koji su kršćani postavili u čast svojo Pomočnici i Zaštitnici. Svake godine pronese se glas, da se koji čudnovati događaj zbio na vodici, pa kad bi se svi ti slučajevi zabilježili, morala bi se napisati cijela jedna knjiga o čudnovatim ozdravljenjima i viđenjima. Mnogih stvari sjećaju se i pojedine osobe iz Ilače koje su bile već tada u 16.-17. godini, kad se izvor pojavio, ali štogod se dogodilo iza g. 1870., to nije ništa zabilježeno u župnoj Spomen-knjizi, jer je te godine kapela posvećena, štovanjer Majke Božje Ilačke je dopušteno, pa se povjerenstvo za ispitivanje čudnovatih događaja na vodici nije više sastajalo. U ovoj knjižici spominju se samo oni slučajevi, koji su u Spomen-knjigu zapisani, ali dok se bude opet pisala ova knjiga, zabilježit će se i oni čudnovati događaji na vodici, samo dok se oni točno istraže i sigurno dokažu. Zanimat će štovatelje drage Gospe, ima li još na životu osoba, kojima je Gospa svoju milost iskazala. Takvih osoba ima veoma mnogo i one redovito svake godine pohađaju ovo proštenište i zahvaljuju se svojo Dobročiniteljici. No onaj momak Đuka Ambrušević kojemu se najprije Gospa ukazala umro je kao momak još prije nego što se sagradila današnja crkvica. A Petae Lazin, koji je izvor pronašao, dugo je još živio i kao udovac oženio se sa Stajkom rođ. Ambrušević. Ona je bila mlada djrvojka, kad je izvor pronađen i kako im je kuća uz crkvu, ona se uz ostale starije ljude točno sjeća svih događaja, koji su ovdje zapisani. Ona također pripovijeda jedno od najvećih ozdravljenja, koja su se zadnjih godina zbila na vodici. U silnim ranama došao je Gospi Ilačkoj Vuletić Toma, vjere pravoslavne, koji je rođen u Pelezu u Bačkoj, a bolest mu je bila takostrašna, da se nije usudio pokazivati svoje rane. Nekoliko dana ispirao je tijelo bolesno sa vodom čudotvornoga izvora, rane su pobijelile i ubrzo su nestale. Od onda je svake godine hodočastio Ilačkoj Gospi i uvijek se svraćao Lazičevij kući, sve dok nije umro za vrijeme rata, a braća su mu još i danas živa i nastanili su se u Irigu. Takvih čudnih slučajeva pamte Ilačani veoma mnogo, a znade se za njih i po okolišnjim selima.