Zrno gorušicino
17.11.2007., subota
|
Eto mene nakon napornih dana. Zaredala se opet poveća količina obaveza. Prošli tjedan uskakala sam u kolegicine razrede, jer je bila na bolovanju, pa sam gotovo sve dane išla po dva puta u školu. Za to ću dobiti manje novaca nego što sam goriva potrošila. Jučer za međunarodni Dan toleracije imali radionički dan. Kako smo to dogovorili prije dva tjedna, a znajući da imam hrpu posla razmišljala sam da bi bilo dobro da to netko drugi umjesto mene odradi, pa se dosjetih Crvenoga križa i tako su jučer bili oni voditelji radionice, a ja samo fotkala. Mogu reći da mi uopće nije bilo loše! Sve ne mogu vjerovati da mi je ova subota slobodna i da ne moram nikamo. Čudno mi, jer sam posljednjih 6 subota bila u obavezama. Sve se nekako ovih dana vrti oko Vukovara. Mojoj drugoj polovici teško. Vraćaju se svi teški ratni događaji... Ponovno noćima ne spava, a kad i uspije zatvoriti oči, more su takve da se budi mokar od znoja... "Ljubi neprijatelja svoga..." eh, teških li riječi... Ne poznajem osjećaj mržnje, čak sam spremna uvijek i oprostiti, ali zaboraviti- nikada... #### Jučer ujutro oko pola 8 toliko smo se smijali u zbornici da su mi suze išle... Naime, mi imamo školskog mačka koji je prije godinu dana dolutao u kotlovnicu gladan i jako mršav. Prvo u ga hranile kuharice ostatcima užine, kasnije kolegica donijela gotove hrane, mačak se udomaćio, udebljao i postao naš. Vrlo je pristojan i dopušteno mu je šetati po školi- jedino ne u učionice. Vole ga svi- od djece do nas koji radimo tamo. Čak je jedno jutro ravnatlj zvao domara da ga makne iz njegove kancelarije jer mu "krade fotelju"- mačak se izvalio na ravnateljevu stolicu. Jučer ujutro kolegica koja baš nije ljubiteljica mačaka rastvorila dnevnik i piše, a Cicko se došuljao do nje, skočio na stol i legao joj na dnevnik. Ona skočila, stresla ga s dnevnika i viknula "marš!", mi se počeli smijati, a kolegica koja obožava mačke održala joj predavanje o toleranciji- koja je bila tema jučerašnjeg dana. Za to vrijeme Cicko se vratio na svoje mjesto-na dnevnik- druga ga kolegica ufotkala... Sve je bilo tako smiješno da su iz obližnjih kancelarija došli vidjeti zašto i tko se smije tako rano ujutro... **** KAD GOD POMISLIM Kad god pomislim - više ne ide, Pogledam u ogledalo, nasmiješim se, namignem sam sebi i - gle - opet ide! Kad god pomislim - više ne ide, Zapjevušim pjesmicu, onako za sebe, Zazviždim s vrapcima, zacvrkućem s pticama i - gle- zaista opet ide! Kad god pomislim - više ne ide; uzmem toplu kupku, pa se čvrsto istrljam, obrišem i dobro namirišem I - gle - već opet ide! Kad god pomislim - više ne ide, posegnem za dobrom knjigom, sav joj se posvetim, onako po mome I - gle - uskoro opet ide! Kad god pomislim - više ne ide - pođem na dugu šetnju, kroz šumu, po zelenoj livadi, uzduž riječne obale, I - gle - stvarno opet ide! kad god pomislim - više ne ide - Poslušam najmiliju ploču, zaigram prstima po klaviru ili tek udaram takt po stolu I - gle - baš opet ide! Kad pomislim - više ne ide, popričam blisko s Bogom, o njemu i o svijetu i - gle -opet... ide! |
