Eto mene nakon napornih dana. Zaredala se opet poveća količina obaveza. Prošli tjedan uskakala sam u kolegicine razrede, jer je bila na bolovanju, pa sam gotovo sve dane išla po dva puta u školu. Za to ću dobiti manje novaca nego što sam goriva potrošila. Jučer za međunarodni Dan toleracije imali radionički dan. Kako smo to dogovorili prije dva tjedna, a znajući da imam hrpu posla razmišljala sam da bi bilo dobro da to netko drugi umjesto mene odradi, pa se dosjetih Crvenoga križa i tako su jučer bili oni voditelji radionice, a ja samo fotkala. Mogu reći da mi uopće nije bilo loše! Sve ne mogu vjerovati da mi je ova subota slobodna i da ne moram nikamo. Čudno mi, jer sam posljednjih 6 subota bila u obavezama.
Sve se nekako ovih dana vrti oko Vukovara. Mojoj drugoj polovici teško. Vraćaju se svi teški ratni događaji... Ponovno noćima ne spava, a kad i uspije zatvoriti oči, more su takve da se budi mokar od znoja...
"Ljubi neprijatelja svoga..." eh, teških li riječi... Ne poznajem osjećaj mržnje, čak sam spremna uvijek i oprostiti, ali zaboraviti- nikada...
####
Jučer ujutro oko pola 8 toliko smo se smijali u zbornici da su mi suze išle... Naime, mi imamo školskog mačka koji je prije godinu dana dolutao u kotlovnicu gladan i jako mršav. Prvo u ga hranile kuharice ostatcima užine, kasnije kolegica donijela gotove hrane, mačak se udomaćio, udebljao i postao naš. Vrlo je pristojan i dopušteno mu je šetati po školi- jedino ne u učionice. Vole ga svi- od djece do nas koji radimo tamo. Čak je jedno jutro ravnatlj zvao domara da ga makne iz njegove kancelarije jer mu "krade fotelju"- mačak se izvalio na ravnateljevu stolicu.
Jučer ujutro kolegica koja baš nije ljubiteljica mačaka rastvorila dnevnik i piše, a Cicko se došuljao do nje, skočio na stol i legao joj na dnevnik. Ona skočila, stresla ga s dnevnika i viknula "marš!", mi se počeli smijati, a kolegica koja obožava mačke održala joj predavanje o toleranciji- koja je bila tema jučerašnjeg dana. Za to vrijeme Cicko se vratio na svoje mjesto-na dnevnik- druga ga kolegica ufotkala... Sve je bilo tako smiješno da su iz obližnjih kancelarija došli vidjeti zašto i tko se smije tako rano ujutro...
****
KAD GOD POMISLIM
Kad god pomislim - više ne ide,
Pogledam u ogledalo, nasmiješim se,
namignem sam sebi i - gle - opet ide!
Kad god pomislim - više ne ide,
Zapjevušim pjesmicu, onako za sebe,
Zazviždim s vrapcima,
zacvrkućem s pticama i - gle- zaista opet ide!
Kad god pomislim - više ne ide;
uzmem toplu kupku, pa se čvrsto istrljam,
obrišem i dobro namirišem
I - gle - već opet ide!
Kad god pomislim - više ne ide,
posegnem za dobrom knjigom,
sav joj se posvetim, onako po mome
I - gle - uskoro opet ide!
Kad god pomislim - više ne ide -
pođem na dugu šetnju, kroz šumu,
po zelenoj livadi, uzduž riječne obale,
I - gle - stvarno opet ide!
kad god pomislim - više ne ide -
Poslušam najmiliju ploču, zaigram prstima po klaviru
ili tek udaram takt po stolu
I - gle - baš opet ide!
Kad pomislim - više ne ide,
popričam blisko s Bogom, o njemu i o svijetu
i - gle -opet... ide!
Post je objavljen 17.11.2007. u 10:39 sati.