Zrno gorušicino
02.11.2006., četvrtak
Iako po samom duhu današnjeg dana trebalo bi biti puno sjete i zemaljske tuge za onima koji više nisu s nama, za mene je ovaj dan radost i Božji blagoslov! Moj Debeli Princ, moj "mali" sin ima rođendan!!! Onaj dan rođenja nije mi ostao u lijepom sjećanju, kao ni dani, tjedni i mjeseci poslije. No, Bogu hvala- sve je OK! Zapravo, nemarnošću i greškom liječnika skoro sam ostala bez djeteta. Na porod sam došla nakon uredno iznesene trudnoće, s trudovima i nakon 3 sata u rađaoni mislila sam da će sve ići po normalnom, ali... Lječnica nije primjetila na ultrazvuku da beba ima tri puta oko vrata omotanu pupčanu vrpcu i to je zakompliciralo porođaj. Dijete nije imalo centimetre pupčane vrpce za izaći van, a mene su tri liječnika uvjeravala kako sam ja ta koja zadržavam dijete. Najveći (čitaj:najteži) se navalio meni na trbuh i slomio mi dva rebra, jedno je i napuklo (kao da sam bila u saobraćajki), i bebu su na kraju izvukli vakumom- bez životnih funkcija. U podnožju moga kreveta, na nekakvom stolu moj sin im je zamirao i tek nakon 3 reanimacije prenešen u inkubator na trajnu infuziju i kisik. Mojima vani pokazali su tuđu bebu i nisu ništa govorili o komplikacijama koje su se dogodile. Tek sutradan su meni rekli da nije sigurno da će moja beba preživjeti- da su medicinski učinili sve, ostalo je Božja volja. To veče u bolnicu mi je došao prijatelj svećenik, dugo samnom razgovarao, pričestio me s dvije hostije (jednu za mene, jednu za bebu), te smo došli do inkubatora s namjerom da ga krstimo. Liječnik koji je grkokatolik savjetovao nam je da ipak samo se pomolimo, a ako bude što trebalo da je časna dežurna po noći, a mogu i mene pozvati (kasnije sam razmišljala kako bi bilo strašno da sam morala krstiti vlastito dijete pred smrt!). Beba je spavala, a ja sam molila Boga da mi da nekakav znak ako će on biti dobro. Bilo kakav, samo da imam snage izdržati tada strašne trenutke. I dok smo molili moja mala ljubav je otvorio oči i prešao stisnutom šakicom po staklu inkubatora, te nastavio spavati- i znala sam- bit će dobro! sedmi dan je splasnula nateklina na mozgu koju je imao uslijed gušenja, izvađen je iz inkubatora, ali su mi rekli da će imati ili tjelesne ili psihičke posljedice. Tek 10-ti dan dobila sam ga na ruke, tek na minutu. Nakon mjesec dana pušten je kući uz terapeutske vježbe i hrpu lijekova. Nakon šest mjeseci isšli smo u Zagreb na Goljak. tamo su me uvjeravali da su posljedice minimalne i da je dijete super. I zaista je tako, Bogu hvala! Kalvariju koju sam prošla uz Božju pomoć proživljavam svakoga rođendana u mislima. Priznajem, i sada dok ovo pišem plačem. I sama doktorica mi je sto puta ponovila da kod ovakvih poroda od 1000 jedno dijete preživi, a od 1000 preživjelih samo jedno prođe s ovako neznatnim posljedicama, koje se u našem slučaju manifestiraju nedostatkom fine motorike (ružan rukopis-zbog nemogućnosti lijepo oblikovanja slova; ravno rezanje škarama i sl.). No, bez obzira na to kažem VELIKO HVALA I SLAVA BOGU koji me je svojim čudom pohodio!!!Mom Debelom Princu (ima 12kg. više od mene, vaterpolista, ministrant...) želim još puno godina, a na ovaj dan od srca SRETAN ROĐENDAN!!!!!! |
