Zrno gorušicino
06.10.2006., petak
|
Eto, prođe jučer i naš Dan!! Sve u svemu ništa pre-posebno. Sati bili skraćeni (cijelih 10 min :)), a navečer završili na klopi i druženju. Eh, da, i nosili smo one prosvjedne bedževe... Osim bedževa, drugo je sve bilo kao i za Božić i za Dan škole... Jedino što se nikada do sada nisam toliko prejela kao sinoć... Doslovce sam disala na škrge. Na meniu bio fish-paprikaš (pravo madžarski ljuti), pa pohani šaran, pa palačinke s orasima prelivene čokoladom... Mmmmmm.... Pa kako da onda ne jedem?! Kad sam stigla kući samo sam se izvrnula u krevet... Danas novi dan, čak i dok ovo pišem u glavi osmišljavam što ću u školi danas s djecom raditi... Naravno da ne očekujem da će mi zbog jučer odmah danas biti plaća 20% veća, no smetaju me neke stvari, posebice što sim knjiga i vježbenica uglavnom ono dodatno materijala nabavljam sama. Uglavnom putem kanala- poznanstva i vezice; a nerijetko i sama otvorim novčanik. Nije da škola neće, nego moram pisati zamolbu za ono što trebam, onda krajem mjeseca ravnatelj, tajnica i računovođa imaju sastanak da odluče hoće li zamolba proći ili ne, a kako ja nisam od onih koji takve "izvanredne" stvari planiraju jako unaprijed, dok oni meni odobre-meni to više i nije potrebno... Uh, neke me stvari jako ljute, no srditost je jedna od glavnih grijeha, pa ću je zaobići...  Kući stvari miruju. Nadam se ne do novog nekog šoka. Bogu hvala "samo" na nemirnim snovima, ustajanju po noći (češće ne zna kamo ide kad se ustane), te povremenom miješanju događaja i vremena. To mi je već ono svakodnevno, pa ni ne osjetim kao nešto posebno.... **** LIJEPO PONAŠANJE Umorna, umirovljena učiteljica polako se primicala blagajni velike prodavaonice. Lijeva ju je noga boljela, i razmišljala je da li je popila sve tablete za taj dan: one za visok tlak, vrtoglavicu, probavu... «Hvala Bogu što sam već godinama u mirovini», razmišljala je. «Jer više ne bih imala snage za rad s djecom». Gotovo istovremeno nađe se pri kraju reda s jednim mladim čovjekom s četvero djece, i s trudnom ženom.Učiteljica primjeti tetovažu na njegovu vratu. «Taj je zacijelo bio u zatvoru», zaključi. I nastavi ga proučavati ispod oka: njegova obrijana glava i vrećaste hlače ponukaše ju na pomisao da se radi o članu neke ulične bande. Učiteljica mu ponudi mjesto u redu ispred njezina. «Premjestite se ispred mene», reče. «Ne, vi idite prvi», odgovori mladić. «Ali, vas je više», ustrajala je učiteljica. «Mi poštujemo starije», rekao je mladi čovjek, ustuknuvši da ju propusti uz galantnu kretnju rukom. Na usnama joj zatitra lagan osmijeh. Ona stane ispred mladića u red. A tada učiteljica u njoj nije mogla na ino nego ga upitati: «Recite mi, tko Vas je naučio tako lijepu ponašanju?» «Vi, gospođo Simpson, još u trećem razredu». |
