Zrno gorušicino
01.09.2006., petak
|
Zadovoljna sam s onim što sam uspjela riješiti i posložiti u posljednjih nekoliko dana. Hvala bliskim ljudima, obitelji, prijateljima i suradnicima što su me u mojim nastojanjima podržavali i bili mi stup potpore... Zapravo, veliki teret sam si skinula s leđa (nakon 14 god.) i toliko mi je laknulo, da sam jučer zaspala u 18 sati i probudila se jutros u 7. Stvarno, kad malo bolje razmislim i u trenutcima kada sam iskrena sama prema sebi, shvaćam da je jedna od mojih mana to što ne znam reći "ne", a onda si natovarim hrpu obveza i budem zbog toga nervozna i nezadovoljna. Stvar pogoršava i to što ono čega se prihvatim mora biti odrađeno savršeno... Tako da mi ovo što sam napravila zapravo skinulo sate i sate rada, pa tko ne bi bio zadovoljan s više vremena i hrpu manje opterećenja?! Važno mi je da se u cijeloj priči nitko nije na mene naljutio, da se nikome nisam zamjerila, a dobila sam svoje (čak sam s druge strane neke ljude i usrećila). Nadam se samo da takvih stvari neće biti često... Preveliko je to opterećenje za moju sitnu glavu  *** MOLITVA ZA ODVAŽNOST Gospodine, ne molim te za viđenja i čuda, molim tek snagu za život svednevni. Pouči me umijeću malenih koraka. Misli mi razbistri, učini me snalažljivim, nauči me ugrabiti pravi trenutak. Daj da vidim kako je sve u životu važno. Jakosti mi daj za red i pravu mjeru, da ne klizim kroz život poput rasipnika, već vrijeme svoje da mudro raspoređujem, pa ipak da umijem prepoznati trenutke bogate sjajem, ljepotom i milinom i odvojiti časak za užitak srca i duha. Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati - niti o prošlosti, niti o budućnosti te da je najvažniji sadašnji čas, i da sve što slijedi učinim najbolje. Očuvaj me opsjene da život ima glatko teći. Trijezan mi uvid podari u istinu da su poteškoće, porazi i padovi, neuspjesi, boli pa i katastrofe na stazi žića vjerni pratioci uz koje naša bića sazrijevaju i rastu. |
