Zrno gorušicino
16.05.2006., utorak
Uglavnom me nema- pritisli neki rokovi koji su se činili tako dalekima.... I dok moji šetaju gradom, ja šetam po računalu...po tablicama... po sadržajima literature... ima me- samo ne tamo gdje bih htjela i kada bih htjela... ne zamjerite mi...Hvala mojoj prijateljici Jubavi koja iako nije blizu uvijek "nanjuši" kada me treba obradovati mailom... danas primih ovo: Sunčane zrake radosti Oči imam za svjetlo, za proljetno zelenilo, za bjelinu snijega, za sivilo oblaka i plavetnilo neba, za sunčev sjaj danju, za svjetlucanje zvijezda noću i za nevjerojatno čudo što ima toliko divnih ljudi. Usta imam za riječ, za dobru riječ na koju drugi čeka. Usne imam za poljubac, ruke – da pomažu i budu nježne, noge – da pođu na put k bližnjemu, k onima koji žive u samoći i hladnoći. A srce imam – za ljubav. Zašto onda nisam sretan? Jesu li mi oči zatvorene, usta puna gorčine, ruke lijene, noge ukočene, srce hladno? Zar ne znam da sam stvoren za radost? |
