Zrno gorušicino
18.03.2006., subota
|
Evo me danas u turbo boljem raspoloženju... Ma nije me ni ono držalo dugo, no često sama sebi natovarim hrpu obveza, jer želim pomoći, pa onda kad se sve skupe budem ljuta sama na sebe... No, na kraju sve napravim OK i budem zadovoljna... Eh, takva sam vam ja! I zapravo se ne želim mijenjati na tom polju! Ljudi koji me poznaju znaju da mogu u svakom trenutku računati na mene i to mi je drago... Zapravo, htjedoh vam reći da sam se upravo vratila s kave u društvu moga starog prijatelja, iz vremena kada niti on, a niti ja nismo ni mislili da ćemo biti ista struka nakon različitih srednjih škola i prvih fakulteta... A najmanje smo mogli znati da će on biti glavni i odgovorni pri Ministarstvu za mene... U zadnje vrijeme smo se viđali na stručnim skupovima, onako usput, a danas sjedosmo nakon duuuugo vremena na kavu. Dobro smo se izbrbljali, sve pretresli, evocirali stare i novije uspomene... Sretna sam što imam prijatelje. Jako sretna!! Žao mi je jedino što su neki predaleko za subotnje ili ine kavice, te se rijetko srećemo, no, Bogu hvala na tehnologiji, pa SMS-ovi, mailovi i ostalo ipak bar na koju minutu približe drage mi osobe.... Upravo čitam knjigu Bruna Ferrera s vrlo prikladnim naslovom :" Život je sve što imamo..." |
