Sav Bog u komadiću kruha… Otajstvo je to veliko. Ali ako je već naše tijelo kadro pretvoriti kruh i vino u meso i krv – zašto Bog ne bi svoje meso i krv pretvorio u kruh i vino. Ako čitav krajolik stane u naše oko, zašto ne bi čitav Bog stao u jednu Hostiju. Pa i to da je u tisućama Hostija istovremeno, razumljivo je utoliko što je i naš lik isti u tisuću komadića zrcala.

Hvali, Sion, Spasitelja, Vođu svog i Učitelja, pjesmama i popijevkom. Uzdiži ga iznad svega, nećeš preveć hvalit njega niti kojom pohvalom. Slava evo velika je: živi kruh, što život daje, častit nam je ovaj dan. Kruh, što bi kod svetog stola, među dvanaest apostola, podijeljen i blagovan. Pojmo punom, jasnom riječi, neka milo klikće, ječi, srdaca nam skladan glas. Blagdan slavni svetkujemo, ustanovu spominjemo Gozbe, što je dade Spas. Novog Kralja stol je evo, na njem evo Janje novo, starom Vazmu dođe kraj. Nesta slika toga trena, ispred zbilje minu sjena, tminu progna sunčev sjaj. Što nam stvori ono veče, Krist to isto tvorit reče dovijeka na spomen svoj. Poučeni kako treba prinosimo dare neba u žrtvi spasonosnoj. Nauke nam svete glase: kruh u tijelo pretvara se, vino u krv Gospodnju. Ne shvaćamo, ne gledamo, al' po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu. U dva lika tu se taje silne stvari kojima je tek vanjština razlikom. Tijelo hrana, krv je piće, Kristovo je ipak biće sve pod svakom prilikom. Kad ga primaš, nije dio, nije kriška, nego cio, ljudima se predaje. Jeo jedan, jelo trista, svaki prima svega Krista, nit' ga jelom nestaje. Dobar, opak, blaguju ga, kob je ipak svakom druga: život ili smrtni mrak. Smrt je zlima, dobrim žiće, gledaj: isti kruh i piće, plod tako nejednak. Kad je tajna razlomljena, znaj da čest joj odijeljena ko cjelina vrijedi njena, jer u svakoj sav je dar. Nit' se mijenja što pri tome, stas il' stanje sakritome: prilike se samo lome, ne trga se sama stvar. Anđeoske eto hrane, putnici se njome hrane: to je kruh za odabrane, ne daje se svijetu zlom. Davno mu je spominjanje Izakovo žrtvovanje, izraelskog Vazma janje, mana, hrana pustinjom. Dobar pastir, pravo jelo, smiluj nam se, Janje bijelo, Daj nam hranu, svoje Tijelo, brani, vodi stado cijelo k strani žića blaženog. Silni Bože, što nam jesti na zemaljskoj daješ cesti: daj nam gore s tobom sjesti, među svece ti nas smjesti u nebu kod stola svog. Amen. Aleluja.