28

ponedjeljak

svibanj

2007

Usudimo se živjeti Evanđelje!

Jučer smo proslavili dan Pedesetnice - silazak Duha Svetoga yes To nije sjećanje na događaj koji se zbio prije 2000 godina, to je događaj koji se događa i danas! Jer Duh Sveti je taj koji oživljava ovo naše biće, On je taj koji je prostrujao prvim Adamom i udahnuo u njega život, i taj isti Duh strujat će do kraja vremena. On je taj koji je slomio strah i nesigurnost apostola, On je taj koji ih je potaknuo da izađu na ulice i propovijedaju Uskrsloga, On je taj koji im je dao nepokolebivu vjeru i spremnost dati svoj život za Njega! On je taj po kojem se usuđujemo živjeti Evanđelje!

Što to znači - "usuditi se živjeti Evanđelje"? To znači biti pravi apostol Kristov! To znači upijati Evanđelje, Riječ Božju, i u svakodnevnom životu primjenjivati, unatoč toga što ćemo možda biti ismijavani, popljuvani, odbačeni, ubijeni... Nije li čudno što u Hrvatskoj ima skoro 90% katolika, a da se to praktički ni ne osjeti? Gdje su Kristovi učenici, gdje su katolici, gdje su oni koji se usuđuju živjeti Evanđelje? Trebalo bi ih biti 90% u Hrvatskoj... no Svijet se sve više pretvara u mlaku, bljutavu smjesu, i da bude žalosnije, u tom napoju ima sve više "katolika"... Zar se može zvati katolikom onaj kojemu to piše samo na papiru?? Opet navodim citat:

Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge!

(Iv 13, 35)

Da ti i na čelu piše: "ja sam katolik", kakve koristi od toga? To nije katolik, to nije Crkva. Djelovati, dragi moji, životom - djelima POKAZATI, ljubav SVJEDOČITI, po tome neka se prepoznaje da smo katolici! To znači usuditi se živjeti Evanđelje - dati cijeloga sebe - svoju ljubav, svome bližnjemu i Bogu.

Koliko nas je bilo na krizmi, firmi, sv. Potvrdi? Skoro svi. Je li krizma prazna ceremonija i bal na kojoj se gleda vrijednost kumovih poklona? zaliven Svetom Potvrdom primili smo darove Duha Svetoga. Jesmo li si to ikada onako istinski posvjestili? Primili smo darove Duha Svetoga... Razmislite, vide li se darovi mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega u našim životima? Razmislite, vide li se PLODOVI tih darova? Ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost, vjernost, blagost, uzdržljivost, čistoća... Hrvatska, Gornja Stubica, bila bi raj na zemlji kad bi se živjeli ti darovi...

Što se događa? Dolazimo se na Misu ili pokazati ili jer nas starci tjeraju, iz tradicije... Gluhi smo slušatelji. Kao kad gluh čovjek dođe na neki koncert, ili kad slijepac dođe na izložbu... Srca su zaključana i zvuk Božje Riječi ne može doprijeti unutra, a ključ otvara jedino iznutra. Ma moramo samo malo otškrinut vrata, da provire zrake Duha Svetoga unutra, da nas zagrije i preobrazi! Zašto? Zato jer je to smisao našeg postojanja - ŽIVJETI EVANĐELJE! Ne traži Bog od nas da se zatvorimo u samostane, već da budemo živi svjedoci Njegove ljubavi - ne u velikim stvarima, nego u onim malim... Probat ću razveselit nekog oko sebe, širit veselje i dobro raspoloženje, pomoći ću nemoćnom starcu, saslušat ću i ohrabriti tužnoga, biti kraj nekoga da se ne osjeća samim, itd... Ako je Isus dao da ga bičevaju, trgaju mu meso, probuše ruke i noge, probodu mu prsa, RADI NAS i naših grijeha, kako nam srce ne bi onda osjetilo neopisivu želju pomoći mu i olakšati mu? Ne moramo se vraćat kroz vrijeme! On je i DANAS prisutan u svakome čovjeku koji pati na bilo koji način. Kako tu može pomoći papir na kojem piše da smo katolici? Tu može pomoći samo čista i iskrena ljubav koja se pokazuje našim djelima...

Usudimo se živjeti Evanđelje! Ne možemo sami promjeniti cijeli svijet, ali vrijedi ovo:
Cvjetaj tamo gdje si posijan!
(sv. Franjo Saleški)

Dopustimo Duhu da upravlja nama, otvorimo srca za drugoga - otvorimo srca za Boga. Nema tu nikakvog kompliciranja, to je tako jednostavno... Biti Isusov tamo gdje se nalazim...

Ovo napisah potaknut nacionalnim susretom franjevačke mladeži (frame) na kojem sam bio prisutan ovaj vikend na Trsatu... Želio bih da se usudimo živjeti Evanđelje i u našoj župi, želio bih da naša zajednica bude prava zajednica koja će osluškivati potrebe naših župljana, posebno onih starijih, nemoćnih, i ODAZVATI se na taj poziv! Želio bih da postanemo takva karitativna zajednica, aktivna, djelotvorna, živa - Kristova! Nadam se da ćete me podržati i biti dio toga... kiss

P.S. Ispričavam se na duuugom tekstu, ali morao sam to reći sve...

<< Arhiva >>