golly&bossy

Dragi Naši,
Opisali smo di smo bili, izvjestili što smo obukli, red je doša i na treću najvažniju temu gollyh&bossyh. A to je što smo izili. Jer možda jesmo golly&bossy, ali gladni&žedni nikad.
A uz to smo ponekad i pripametni. Na primjer sad kad govorimo o Aristotelovoj Poetici i tumačenju tragedije i katarze. U tragediji katarza se temelji na osjećaju sažaljenja prema boljima od sebe, a u komediji na onima gorima od sebe. A što su realityji nego prilika da se smijemo gorima od sebe. Jer za nikoga u Farmi ili Big Brotheru nećemo reć da je boji, plemenitiji i pametniji od nas.
I tako smo gledali Jamie Olivera i njegovo Ministarstvo prehrane i zgražali smo se na gorima od sebe - Englezima koji ne znaju parićavat i živu samo od hrane iz dostave. Okretali smo očima na familije koji jidu ravno iz onih stiropornih posudica iz dostave, špaher nikad nisu upalili, a dica im mislu da su kompiri četvrtasti jer tako izgleda kupovni pomfri.
Dobro, sve je to televizija i ekstremi su najzanimljiviji, ali isto smo guštali u svojoj superiornosti. Ono što nan se svidilo bilo je kad je Jamie reka da zašto ne bi ljudi razgovarali o hrani i receptima, a ne o Big Brotheru i Farmi.
A min ne da razgovaramo o receptima, nego se u tima razgovorima toliko zanesemo da se izgubimo i na najpoznatijim stazama.

Išli smo tako s drugom Mirnom na koncert u Dom sportova iz smjera Vukovarske. Nema se tu što puno mislit, kad se dođe na ono veliko raskršće ku Trešnjevačkega pazara skrene se u Trakošćansku i u dva koraka tamo smo. Tako bi i bilo da nam Mirna ni počela govorit o čudesnoj sicilijanskoj juhi od ružmarina i češnjaka koja liči tilo i dušu.
- Ma da? Od ružmarina? Što ni to malo žestoko za juhicu? – pitali smo
- A je, zvuči čudno, ali odlično je. – rekla je Mirna
- A koje meso staviš u juhu?
- Koje hoćeš, ja koristim piletinu.
- Hm, nama ružmarin gre jedino uz pečenu janjetinu i za pod peku. Što ni malo preintenzivan okus za piletinu.
- Ne, savršeno se nadopunjuju.
- Ala reci nam što učiniš, baš ćemo probat.
- Uzmeš malo ulja i na njemu pofrižeš češnjak i ružmarin.
- Suhi ili freški ružmarin?
- Što imaš, bolje svježi, ako nemaš onda suhi. Samo pazi jer češnjak brzo izgori. I stavi jedan peperoncino.
- Stavit ćemo dva, neka otvori te sinuse


- I kad to lagano pofrižeš, ubaci meso i njega lagano pofriži – nastavila je Mirna – onda ulij vodu ili temeljac, što imaš. Posoli, popapri i kuhaj dok se meso ne skuha.
- Aha – upijali smo mi svaku rič
- Za to vrime nariži još češnjaka i iscidi limun.
- Limun????



- E, to je isto ključni sastojak. Znači, kad je meso kuhano, ubaci još 2-3 minuta ovo ostalega češnjaka i sok od limuna.
- Češnjak, ružmarin, limun??? Ovo je najčudnija juha za koju smo čuli.
- Čudno zvuči, ali je savršena. Može se jest i hladna i topla.
- Dios mio? I hladna?
- Aha. Ljeti super osvježava.

Suma sumarum, u ovem napetem razgovoru i našem iščuđavanju odjedanput smo se okrenuli oko sebi i skužili da smo usrid Krapinske, da smo skroz falili cestu, kako da je niko ispod nas okrenu Google Maps i mi završili u krivoj ulici. Drugega objašnjenja nema.

Čudotvornu juhu smo parićali više puti. I stvarno je savršena. Otvara sve dišne puteve, izbija visoku temperaturu, a malo smo je probali i studene iz frižidera i stvarno je dobra jer onda ni tako žestoka od peperoncina. Malo je blidunjkasta za naš dalmatinski ukus koji voli da je uvik malo pamidora ili koserbe, ali to joj je jedina mana.


Glazbena podloga je Florence and the Machine. Shake it out jer se lagano protresete kad probate juhu.


Preporučamo,
Vaši

P.S. Sve količine su odokativne i stavljene prema vlastitem osjećaju za potrebne količine.