golly&bossy

Dragi Naši,
inspirirani blogom scanwiches koji skenira svoje marende odlučili smo i Min skenirat ono što min volimo.


Papa Lima Sandwich: “BLT Perfecto” Bacon, Lettuce, Tomato, Basil Mayo, On toasted rye


Banh Mi So 1: Number 5, Grilled Pork and Cha


Top Shop clutch: straw, fabric

Vaši

Dragi Klingoncy,

Osim što smo se cilo lito kupali i cvrčali po plažama našega prelipega škoja, vrijedno smo orali u maslinicima i vinogradima kulture i pohodili događaje koje mi najviše volimo: izložbe. Neke smo inicirali, na nekima mudro zborili, a na nekima smo tek bili pasionirani Promatrač. Budući da se oficijelno bliži kraj sezone /trenutno kontempliramo o praznoj rujanskoj Pupnatskoj luci, tihoj Pičeni i Bilin žalu/, odlučili smo se malo osvrnut na izložbena događanja protekloga lita i zabilježit ono što je po nama bilo najbolje. Izdvajamo slijedeće: Izložba "Zlato/Smeće" Ivana Kožarića u Galeriji moderne i suvremene umjetnosti u Veloj Luci, video rad Edite Pecotić "Temporary Internet Files" koji se svake srijede projicira na fasadu Gospojine crkve na Trgu pred Gradskim muzejem u Korčuli, izložba Petra Grimanija u galeriji Siva zona /o njoj smo već pisali/ i nama najdraža izložba ovega lita, izložba fotografkinje Mare Milin u Galeriji 3VOLTA u Lumbardi. U galerijskom prostoru izloženo je tj. obješeno 15 velikih "lancuna" formata 152x280cm na kojima su slike i rukom pisani tekstovi. Na fotografijama su ljetni prizori: more, ljudi u kupaćim kostimima, sa slamnatim šeširima, veliki prelijepi trudnički trbuh i jedna prazna katrida koja stoji u prostoru poput usamljene princeze.







Fotografije nastale iz čiste igre, a zabilježene na plaži cca 40 metara od crkvice sv. Petra u Diklu kraj Zadra odakle je autorica porijeklom. Snimane su plastičnim fotoaparatom, kineskom imitacijom ruske "Holge", a zove se Woca. Pomalo sjetne i nostalgične, tihe i "usporene", ove fotke posjećaju Nas neodoljivo na foto albume iz djetinjstva, iz vremena kasnih sedamdesetih i osamdesetih kad su nas starci redovito fotkali u pijesku, na žalu ili pod suncobranom.
Hodam /namjerno izbjegavamo majestični plural zbog licentie poetice/ između izloženih "lancuna" u galeriji dok kroz tri volta struji zrak i pokreće viseće plahte, nagoneći ih na lagano senzualno gibanje, a ja se osjećam ko žena-dijete uhvaćena u igri tek oprane i obješene robe u dvoru ispred kuće. Tiho i nenametljivo svira glazba iz filma "Amelie" i stvara fino sazvučje: simbiozu zvuka, slike i prostora galerije. Wow! Odličan postav! Kapa dolje, cure iz Bašćine koje ste sve to tako dobro organizirale. Bravo, Mare Milin što imaš takvo oko i osjećaj za svijet oko sebe. Naravno, izložba je popraćena super dizajniranim deplijanom iz kojega izdvajamo slijedeće:

tekst iz kataloga:

"uvijek sam bila lijena pisati dnevnik. kampanjac. a jezik stalno svrbi. sreća pa se dnevnik može pisati slikom, škrabati, u ovom slučaju. moja ljetna bilježnica sva je od sliko-pisma, tu i tamo nečitkog i zamućenog, zrnatog, presvijetlog ili pretamnog. ove fotografije su nastale iz čiste lakoće, jer takav bi trebao biti ljetni stil. tako piše u časopisima. jednog lijepog proljetnog dana, negdje u srcu hollywwoda, zaljubila sam se. malo. kineskinja, crna, sva plastična, sva nesavršena. samo 25 $. tek istočna imitacija ruske sestre: lomo holge. ime joj je woca. već je nekoliko ljeta nosim okolo. ne voli mrak, ne vidi na blizu, njene plastične oči svijet vide zrnato i pomalo mutno. zajedno smo napisale ove stranice, naše ljetne lancune, na zidu segment, prolog, početak jer ljeto miriše na lancune rastrte između kuća, na sol i koperton, na prazne vedute morskih mjesta tu i tamo čovjek, dijete, beštija, kuća ".


Ovo je tek prolog, općeniti uvod u neki širi ljetni opus. zaplet, nadamo se, dolazi poslije.

Love,
Vaši.

Update nakon objavljivanja, golly&bossy su i službeno postali cool blog!!!

Dragi Naši,
Portreti u zbirci grafika Hrvatskog povijesnog muzeja. Današnjim rječnikom rečeno ko su bili celebritiji prošlosti. Naravno da to nismo mogli propustit.

Inače, ovo nan je jedan od dražih muzeja. Jadničci, nemaju puno mista, ali uvik imaju super super izložbe. I jedva čekamo kad će se priselit u novu zgradu i zapravo posao snova bi nan bi u Hrvatsken povijesnen muzeju. Da ne ispade da smo ove skule završili za onu stvar.

Kad reču da je sadašnja trenutak opsjednuta slavnima. Mislim ono stvarno. Ovo je stol s portretima Napoleona i njegovih generala. Najviše što min možemo imat po stolu su trač magazini. 1809:2009 - 1:0


Zrinski su isto bili megapopularni. Ima ih svih raznoraznih i njihovi portreti su se činili po cilon Evropi. Ovo je Nikola Zrinski, ne oni iz Sigeta nego njegov praunuk što je napisa Adrianskoga mora Sirenu, prvi mađarski ep. Brat Petar mu je to preve na hrvatski prin nego je zaglavi u Bečkom Novom Mjestu. Ili bolje rečeno odglavi. A izgleda da potomaka Zrinkih još uvik ima i to u Grčkoj i zovu se Sdrinias. Koja sapunica, nema danas više takvih priča, a-a...


Franjo Josip i Sissi. Angelina Jolie i Brad Pitt prima njima su mala dica.


Ovo nan je fora. Ovo su kao za stolom slavni Dubrovčani. Na čelu naravno Cvijeta Zuzorić. Koja je bila megazvijezda u svoje vrime, svi su je obožavali, pisali joj pjesme, bila je najljepša od najljepših i pripametna, a od nje ni sačuvana ni jedna slika, ni jedno slovo. Znači, svi njeni portreti su izmišljeni. Ako to ni potvrda obožavanja slavnih, ne znamo što ije.


Min uvik volimo zavirit u knjigu dojmova. Iz ove smo zaključili da u Hrvatski povijesni muzej uglavnom dohodu furešti. Sram vas bilo domaći.
A ovi se određeni furešti pitaju da po čemu su svi ovi ljudi bili slavni?


O nesrićni furešti. Što vi mislite da golly&bossy tek tako vole ovi muzej? Naravno da su vridni muzealci napisali ko su i što su svi ovi ljudi, priveli na engleski, sve to složili u male knjižice i stavili po dvi u svaku sobu tako da lipo možete vidit i pročitat.


Ali na ovo pitanje ne znamo ni min odgovor: zašto svi na povijesnim portretima izgledaju tako tužno?
Pitamo se, hoćemo li tako i min izgledat tužno kad nan za četiristotinjak godišć slike budu na nikon izložbi?


Vaši

P.S. Muzej je u baroknoj palači, najlipšoj gornjogradskoj palači. I nismo mogli odolit ne slikat ove peći. Predobre su.

Dragi Naši,

Lancun priko ograde naše ville maritime, posuđeni projektor, film spržen s interneta, dragi gosti. Kad se sve to pretenciozno nazove ”Filmska noć u Podjamju pod visokim pokroviteljstvom gollyh&bossyh” nastane čarolija.

Gledali smo film Australija i svi gosti su morali donit sa sobom suvenir iz Australije. A tega bar u Starem Kraju ima (klik).
I tako smo sedili pod zvizdama Sjevernog neba, gledali zvizde Južnega neba, pijuckali bevandu, jili hrstule, a kad se na lancunu pojavi Hugh Jackman u bilemu odjelu valom se prolomio gromki uzdah. Na kraju smo iskoristili priliku i Obilježili obožavatelje (klik).
Uglavnom, ne da je bilo super, nego je bilo super. Vica i Michael su rekli da im je to bi vrhunac lita, a oni su bili i na jedrenje.

Filmska noć u Podjamju iz jednine prelazi u množinu i sad već postoje Filmske noći u Podjamju. Večeras je na lancunu Miljunaš s ulice. Svima gostima na čelo crtamo crvenu točku.

Iščekujemo Vas s veseljem.
Vaši

Dragi Naši,
sinoć smo bili na Stavrosa. Zapravo, uopće ne bi pisali o temu da nas Google Analytics ni inspirira:


Svi znaju da kad se u malemu mistu štogo događa da se na to mora poć obavezno, bez obzira na ukuse i okuse. Tako ste Vin bili lani na Stavrosa (klik), a skupa smo bili na Severinu. Iz tega koncerta osta nam je u pamćenju nezaboravni moment kad Severina pleše moonwalk. Očito i drugima jer smo to našli na YouTubeu.



Dakle, Stavros. Bili smo kratko, jednu uru, uru i po, ali bilo nam je skroz dobro jer smo bili uronjeni u pozitivnu atmosferu. I mlado i staro, a posebno mlado se sredilo i pokazalo najbolje od najboljeg. Australci su iznili svoje zlato i šarene boje, žene noge i trbuhe, muški tijela manovala, a Min svoju zelenu vestu na plave šljokice. Okolo su trcala dica, svi su bili sretni i radosni, a Stavros je s pozornice sla poruke mira i ljubavi:

- Ovde ima puno Slovenaca, naših gostiju, dignite ruke za njih.
- Dignite ruke za svit, Europu i Dalmaciju.
- U životu je najvažnija ljubav. Dignite ruke za ljubav.
- U Starom kraju nema recesije!

Čuli smo i praktične savjete:
- U Prigradici je najboje u šesti i deveti misec.

Želje i pozdrave:
- Ovo je za studente u Zagrebu.
- Ovo je za blagajnicu iz Studenca.
- Ovo je za malega Ivana iz Prigradice.

Te crtice iz života:
- Ja najviše volim kad dođem doma u Prigradicu i nema nikoga i onda ja na teraci popijem bevandu.
- Ja puno pjevan po Sloveniji, i puno i zaradim u Sloveniji

Stavros je cilo vrime promovira i zdrav duh u zdravom tijelu:
- Diži ruke, diži ruke...
- Da vidim ruke!
- Ruke gore
- Dignite sad svi ruke, sad svi dignite ruke.

Kao golly&bossy ne možemo se ne osvrnut i na Stavrosov modni izričaj. Koji je bi na visini. Ima je bile gaće i bile patike i prvo jednu bilu košuju na bile šljokice, a onda i jednu prugastu. Ova prva košuja Nan je bila posebno draga jer se uskladi s šljokicama na našon vesti (klik).



Zaključak; bilo nam je super i drugo lito ćemo opet poć na Stavrosa!

Vaši