Dragi Klingoncy,
Osim što smo se cilo lito kupali i cvrčali po plažama našega prelipega škoja, vrijedno smo orali u maslinicima i vinogradima kulture i pohodili događaje koje mi najviše volimo: izložbe. Neke smo inicirali, na nekima mudro zborili, a na nekima smo tek bili pasionirani Promatrač. Budući da se oficijelno bliži kraj sezone /trenutno kontempliramo o praznoj rujanskoj Pupnatskoj luci, tihoj Pičeni i Bilin žalu/, odlučili smo se malo osvrnut na izložbena događanja protekloga lita i zabilježit ono što je po nama bilo najbolje. Izdvajamo slijedeće: Izložba "Zlato/Smeće" Ivana Kožarića u Galeriji moderne i suvremene umjetnosti u Veloj Luci, video rad Edite Pecotić "Temporary Internet Files" koji se svake srijede projicira na fasadu Gospojine crkve na Trgu pred Gradskim muzejem u Korčuli, izložba Petra Grimanija u galeriji Siva zona /o njoj smo već pisali/ i nama najdraža izložba ovega lita, izložba fotografkinje Mare Milin u Galeriji 3VOLTA u Lumbardi. U galerijskom prostoru izloženo je tj. obješeno 15 velikih "lancuna" formata 152x280cm na kojima su slike i rukom pisani tekstovi. Na fotografijama su ljetni prizori: more, ljudi u kupaćim kostimima, sa slamnatim šeširima, veliki prelijepi trudnički trbuh i jedna prazna katrida koja stoji u prostoru poput usamljene princeze.
Fotografije nastale iz čiste igre, a zabilježene na plaži cca 40 metara od crkvice sv. Petra u Diklu kraj Zadra odakle je autorica porijeklom. Snimane su plastičnim fotoaparatom, kineskom imitacijom ruske "Holge", a zove se Woca. Pomalo sjetne i nostalgične, tihe i "usporene", ove fotke posjećaju Nas neodoljivo na foto albume iz djetinjstva, iz vremena kasnih sedamdesetih i osamdesetih kad su nas starci redovito fotkali u pijesku, na žalu ili pod suncobranom.
Hodam /namjerno izbjegavamo majestični plural zbog licentie poetice/ između izloženih "lancuna" u galeriji dok kroz tri volta struji zrak i pokreće viseće plahte, nagoneći ih na lagano senzualno gibanje, a ja se osjećam ko žena-dijete uhvaćena u igri tek oprane i obješene robe u dvoru ispred kuće. Tiho i nenametljivo svira glazba iz filma "Amelie" i stvara fino sazvučje: simbiozu zvuka, slike i prostora galerije. Wow! Odličan postav! Kapa dolje, cure iz Bašćine koje ste sve to tako dobro organizirale. Bravo, Mare Milin što imaš takvo oko i osjećaj za svijet oko sebe. Naravno, izložba je popraćena super dizajniranim deplijanom iz kojega izdvajamo slijedeće:
tekst iz kataloga:
"uvijek sam bila lijena pisati dnevnik. kampanjac. a jezik stalno svrbi. sreća pa se dnevnik može pisati slikom, škrabati, u ovom slučaju. moja ljetna bilježnica sva je od sliko-pisma, tu i tamo nečitkog i zamućenog, zrnatog, presvijetlog ili pretamnog. ove fotografije su nastale iz čiste lakoće, jer takav bi trebao biti ljetni stil. tako piše u časopisima. jednog lijepog proljetnog dana, negdje u srcu hollywwoda, zaljubila sam se. malo. kineskinja, crna, sva plastična, sva nesavršena. samo 25 $. tek istočna imitacija ruske sestre: lomo holge. ime joj je woca. već je nekoliko ljeta nosim okolo. ne voli mrak, ne vidi na blizu, njene plastične oči svijet vide zrnato i pomalo mutno. zajedno smo napisale ove stranice, naše ljetne lancune, na zidu segment, prolog, početak jer ljeto miriše na lancune rastrte između kuća, na sol i koperton, na prazne vedute morskih mjesta tu i tamo čovjek, dijete, beštija, kuća ".
Ovo je tek prolog, općeniti uvod u neki širi ljetni opus. zaplet, nadamo se, dolazi poslije.
Love,
Vaši.
