Upoznajte golle&bosse. Gollyh&bossyh je dvoje: jedni golly&bossy žive u Starom Kraju gdje kustose i oru na njivama kulture, a drugi golly&bossy su bauštelci u Dalekoj Australiji. Golly&bossy dijele sklonost prema muzejima, klasičnoj latinštini, klingonskom i odjevnim kombinacijama berača maslina. Golly&bossy komuniciraju zamršenim lingvističkim kodovima i majestičnim pluralom koji mnoge nervira. I nisu otvorili hostel u Splitu koji se kiti istim imenom.
Gabrielle d'Estrées, Paul Newman, Julianne Moore, Vin & Min
Draghi Nashi,
Jeli se spominjete kad ste napisali da zamišljate "foto session di bi smo trebali bit model: parafraziranje poznatih slikarskih djela s motivom žene, npr. Odjevena Maya, Djevojka s bisernom naušnicom, Dama s hermelinom itd. Ako Vam štogod pade napamet, javite." (klik)
Naravno da to ni ostalo bez odjeka i kad je to pročitala došla nan je Kolegica i oduševeljno rekla da su oni stvarno imali takvi zadatak na faksu (grafički dizajn) da moraju snimit fotografiju prema nekoj slici. Ona je imala ideju snimit ovu sliku (klik):
ali s dva muška. Jedan jon je muški u zadnji čas otkaza tako da ni uspila u naumu.
Opet smo se te Vaše ideje sjetili danas kad smo čitali odličan članak o Paul Newmanu (klik). Stvarno Nan ga je ža. U zadnje vrime stalno nike tužne vijesti, stalno niko umire. Ali vratimo se na našu temu fotografija prima umjetničkim djelima. Ergo, čitajući ti članak naletili smo na ovo (klik):
Draghi Nashi,
Koncertna sezona valja se punom parom, a Min u temu maksimalno uživamo. Ovu setamanu na redu je bi dugonajavljivanispektakularniXXLivekoncert Hladnega Piva na Jarunu.
Di da počnemo? Aha. Ovako, išli smo s drugom Zrinkom. Min smo obedvi komodno i odokativno procijenili da koncert neće počet prin 9 i po. Tako smo popodne išli malo prileć da skupimo snage za bamb i istovremeno slušali radijo. Na kojen su kolo 8 počeli govorit da su prima Jarunu neviđene gužve, da je na Horvaćanskem zavoju totalni zastoj, da neka se na Jarun dođe alternativnim načinima tipa bicikla i na noge. A onda su u 8 i po rekli: “Evo počinje prijenos na hateveu!”.
”Molin” skočili smo iz posteje i pribacili na drugi program. I tamo stvarno Hladno pivo u živo.
Odma smo zvali druga Zrinku “Slušaj, koncert je već poče. A prima Jarunu je neviđena gužva rekli su na radiju.” Dogovorili smo se da ćemo doć s taksijen do nje, pokupit je i onda ćemo zajedno s taksijem što bliže koncertu.
Rečeno-učinjeno. Međutim, neviđene gužve i ni bilo kako smo se približavale Jarunu. Očito su svi koji su mislili doć došli na vrime. A vozač nas je ostavi na ulazu najbližen koncertu kolo 9.
I tu je bi ključni trenutak. Kad smo Min odlučile krenut desno. Greška. Pokazat ćemo van. Min smo ušli kun plave pribadače, koncert je bi kun roza pribadače, a ključna točka je most za na otok (žuta pribadača). Dakle min smo krenule desno i prošli cili put obilježen plavo. A da smo išli livo prošli bi samo kafeni put.
Gremo, još gremo, gremo i gremo. Uh. Svašta smo usput čuli: Konobara s gostujućim Los Caballerosima, Bubašvabe, Cimer frei, Ljetni hit, Mlohavu ćunu, Čekaonicu, Ne volim te. Onda smo čuli niki drugi ritam kad tamo TBF i Genije. Onda se Mladen pridruži Hladnen pivu na Teško je ful biti kul. Uh. Sve to dok smo min hodili kroz jarunsku pustinju i prašumu. Potpuno novi doživljaj punk/rocka uz čisti zrak i brzi hod. Ali ne preporučamo.
U svemu nan je držala nada da je prošli put (klik) Hladno pivo sviralo 2 i po ure. Znači da moramo doć do 11.
Došli smo u 10. Na licu mista vidili smo gužvu oko šatora s pivom, usmrdili se dimom iz pečenjarnica i probijali se kroz more ljudi. U temu smo naletili i na druga Marka koji je nam je pokloni hladno pivo na koje je čeka dobrih uru vrimena. Bilo je stvarno miljardu čejadi i ništa nismo vidili dok se nismo popeli na jednu ogradu. Pozornica je bila impresivna, publika rasplesana i pozitivna, bila je i jedna bengalka. Ma što ćemo govorit, bilo nan je odlično tih uru vrimena na koncertu.
Jedna post festum slika.
Išli smo i vratili smo se taksijem. U povratku smo taksi dilile s jednon mamom i kćeri od jednu 9-10 godina s kojima smo se skompali u borbi za taksi. Zanimljiv je jedan detalj. Oba taksista su se čudom čudili da uopće kogo gre na Hladno pivo i da se to njima uopće ne sviđa ta muzika. Ovi drugi je reka da je gleda koncert na televiziji i da ništa ni razumi, da jesmo min štogo razumili i da kakvi je to koncert kad se ništa ne čuje. Mama je rekla “Mi ionako znamo sve riči.” A mala se na to nadovezala: “Doživljaj je doživljaj.”
Rađanje Venere na frižideru/ Birth of Venus on the refrigirator
Draghi Nashi
Naš drug Zoe poslala nam je kartolinu iz Italije di je bila na bračno putovanje (pisali smo o njenom vinčanju klik, klik, klik, klik, klik, klik itd.).
Our mate Zoe sent us a postcard from Italy where she went on her honeymoon (we wrote about her wedding (klik, klik, klik, klik, klik, klik, etc).
Poslala je zapravo dvi kartoline. Obe su interaktivne. Evo ih: Actually, she sent two postcards, both interactive
Svaka čast Berniniju, ali evo detalj koji nas je najviše privuka. Bernini is good, but this is the detail that grabbed our attention.
Dakle radi se o Veneri iz Rađanja Venere koja je u biti magnet za na frižider (klik)i ima još modnih dodataka za slaganje po želji. Što bi jedan kunsthisteričar koji piše blog pod nazivom golly&bossy te k tome obožava kič moga više poželit.
So, it is Venus from the Birth of Venus that is actually a refrigirator magnet (click) with the set of clothes. An art historian writing the blog golly&bossy (naked&barefoot) and being crazy about kitsch couldn’t wish for more.
Evo sve tri kombinacije. Here are all ensembles.
A ovako sve skupa izgleda na našen frižideru. This is how it looks like on our fridge.
Još jedna stvar. Vidite Daleki kako se može potrošit i malo više na Darove kad se gre vanka. Mislimo, hvala Van lipa, na novinama iz aviona i kapi za tuširanje iz hotela. Ali pravi Darove su pravi Darove.
Draghi Nashi,
Kako što nam je subota dan za posjećivanje izložbi, tako Nan je i nedija dan za country. Min smo ipak djevojka sa sela i cajka Nan je u krvi.
Ovo pismo smo trebali napisat prošlu nediju kad smo još bili opijeni Snoopovim koncertom i slavom koju nam je donilo pismo o temu. Međutim, Bauštela je zahtjevala Naš puni angažman i u nediju tako da nismo dospili pisat o važnim stvarima. Što ćemo.
Uglavnom, country Nan je najboji nedijom, a još kad je vanka gnjilo vrime onda je to to. Kako je vrime jednako gnjilo i prošlu i ovu nediju onda ovo pismo jednako odgovara.
Ddakle, slušali smo Willija Nelsona i po You Tubeu tražili niki njegov video. I onda smo naletili na ovo:
Kako što smo već puno puti rekli: cili Naši životi i Naša djelovanja povezana su u gesamtkunstwerk: pod dojmom Snoopovog koncerta i slušajući Willija Nelsona Min naletimo na njihov zajednički nastup u Melkwegu. A, Melkweg je klub u Amsterdamu u kojem smo svojedobno bambali!
Vashi Cjeloviti
P.S. Komentar ovega što je sti video na You Tube: moving video starts after 28 seconds, I decided to include as much as possible sound from this historical moment!
Just as Saturday is our day to visit exhibition, Sunday is the day for coutry music. After all, we’re country girl. Also, two weeks ago we attended Snoop Dogg concert here in Zagreb, wrote a post about it (which was a huge hit) and we’re still under the impression both of the concert and our fame in the blogosphere.
So, listening to Willie Nelson we were looking for his videos on You Tube. And found the video above.
We (both us and Daleky) are convinced that our lives and actions are a gesamtkunstwerk: still under the impression of Snoop’s concert and listening to Willie Nelson we’ve found their join performance in Melkweg. And Melkweg is a club in Amsterdam where we used to go!
P.S. A note from the guy who put the video on You Tube: moving video starts after 28 seconds, I decided to include as much as possible sound from this historical moment!
Prostorno specifična kiparska instalacija i Papuče
Draghi Nashi,
Iako je nama subota dan za posjećivanje izložbi, iskoristili smo petak kako dan kad s Bauštele izlazimo ranije i svratili do Umjetničkega paviljona. A tamo:
PETAR BARIŠIĆ: Bijelo - prostorno specifična kiparska instalacija (klik). Nećemo sad o izložbi nego o Papučama. Jer Min smo ipak golly&bossy!
Naime, pod instalacija je bili i lakiran i sjaji se, a po njemu se može hodit samo u ovim posebnim papučama. Savršeno su se uklopile u geometrijske oblike instalacije, a već smo vidili kako bi odlično pristajale i na palubi Enterprisea.
Super smo se osjećali kad smo navukli papuče i proklizali kroz instalaciju. Pitamo se je su papuče tu tek da se ne išporka pod ili je umjetnik planira ritual oblačenja papuča i osjećaj koji on pruža? U svaken slučaju, od sad čeznemo za njima.
Draghi Nashi,
Odavna odavna čitali smo blog od Marisi (klik) i kako jon je bilo s prijom na koncertu od Snoop Dogga. I mislili smo: ”Da je nama, da je nama!“ I još smo mislili ”Što bi obukli?” Min inače uvik mislimo što bi obukli. I kad smo bili na koncertu duhovne glazbe prebirali smo po našoj garderobi i mislili što bi obukli da smo bekvokal. Jer su bekvokali bili obučeni katastrofa, a nama je i tako bilo dosadno.
Ali svanu je i ti dan. Da Min stvarno mislimo što ćemo obuć na Snoopa. Zadatak ni bi lak, a Min smo mu pristupili studiozno i profesionalno. Prvo smo malo gledali njegove spotove za inspiraciju i ustanovili da su koke uglavnom u zlatnim bikinima. Hm, možda to i ni pravi izgled za Dom sportova. Onda smo obukli naše crnačke rebatinke (klik), crnu haljinu-tuniku-tubu (klik), crno-bile platforme iz Španjolske (klik), a ogrlicu od lažnega zlata s kockicama smo montirali kako narukvicu (slika). Na usne smo stavili sjajilo u boji Hip Hop Red (klik). Jedino Nas je mučilo što s glavom i tu smo pozvali Cimerske snage u pomoć. Nismo se mogli odlučit između ljubičaste marame i marame s motivom zebre/tigra što smo je bili stavili za TBF (klik). Bila im je dobra i jedna i druga. Onda smo im rekli: ”Pazite, s ovom ljubičastom maramom su Nan nikidan rekli da izgledamo etno. A mi ne hoćemo izgledat etno nego ghetto!” Presudili su u korist tigraste marame. I rekli nam da ogrlicu ipak stavimo kolo vrata umisto kolo ruke.
Za ukupni pimp/ghetto dojam mislili smo poć s našom zlatnom biciklom, ali u zadnji čas smo se pridomislili u korist taksija. To je isto pimp rajd.
Dok smo isprid Doma sportova čekali našu ekipu, guštali smo gledajući modne izbore okupljenih. Ključni modni dodatak bila je bejzbolska kapa okrenuta naopako. Izvukle su se i najboje patike. Pimpovi su uz to imali gaće što visu s guzice i široke košarkaške majice ili gornje dilove trenerki. Pimpiline su većinom bile slično obučene ali se svaka potrudila i da nešto šljasti. Bilo je i guzica i sisa, noga i golih bubriga. Štikli, vrućih hlačica, oskudnih majičica – look iz Snoopovih spotova. Pimp-mulci (roba do 12 godina) su mahom bili s mamama i u majicama na Tupaca.
U dvoranu smo ušli taman prin nego je doša Snoop. Pri kraju je bila neka predgrupa i pustili su ”Ti si mi u mislima” i svi smo plesali i vikali ”Dino, Dino, Dino”.
A onda je On doša u kuću.
Vikali smo: ”Pas, Pas, Paaas.”
Vikali smo: ”Maderfak!”
Vikali smo: ”Bjudiful, aj đast vont ju tu nou…”
Vikali smo: “Snup Dogi Dooooug”
Dizali smo srednji prst u zrak
Dizali smo dva prsta u zrak i vikali ”Pis” i ”Lav”
Skakali smo: ”Đamp, đamp, đamp”
Činili smo buku
Urlali svaki put kad bi Snoop reka ”Kroejša”
Padali u trans kad se pojavi u dresu od reprezentacije
Pali u trans kad smo samo nakratko na video-zidu vidili bubnjara (crnca s irokezom i isklesanim tijelom) i potrošili sad dvi ure po internetu pokušavajući nać još njegovih slika. Dobri ljudi, dragi čitatelji, možete Nan pomoć? Koji je on?
Pjevali smo: ” La-da-da-da-da tantantan tantantan tantantantantan” (klik)
Mislili se jesmo li Ho, Bitch, Girl ili Lady. Odlučili smo se na Ho, a naša prija za Bitch.
Izvijali smo bok, a Bitch nas je učila dodatne pokrete jerbo je ona živila u Americi pa zna.
Bilo nan je super. Bilo nan je maderfaking dobro. Samo što je bilo kratko. Mislimo, uru i dvadeset minuti. Mislimo, Severina svira 2 ure za 80 kuna, a Stavros 4 za 60. Ali svejedno, isplatilo se. Hoćemo opet! Hoćemo još!
Pas, Pas, Paaaas!
Vashi
Ulaznica i Pimpilini ogrlica
Snoop u kockicama. Slabo se vidi jer smo s mobitelom slikavali, ali ima po svim portalima i stranicama ko hoće vidit boje. Ovo je ode radi dojma.
Ovo je najbolja slika bubnjara koju smo uspili nać. Hoćemo još!
Bogu hvala, osvanu je i prvi dan mjeseca rujna, Nama najdražega miseca. Nisu velike vrućine, a možemo se još do mile voje kupat i ležat na suncu bez da Nas kogod uznemirava, urliče, kolo Nas bata i govori. Grozja ima na sve strane, vrtal nam je pun malih Lumbarajskih pamidori, imamo tikava, ne fali nam ni tičjega mlika (Cornu copiae). Vikend smo proveli u Lumbardi. Šetali smo se, kupali na Pržini i konačno smo obisili one genijalne zavjese iz Ikee što nam ih je niki dan skratila Tetta The Milla. Naš refugij na zapadnom dijelu otoka poprima željene konture i kad dojdete, bit ćete zadovojni Našim performansima u prostoru. U subotu smo bili vidit izložbu Ivana Lozice u galeriji 3VOLTA. Mišljenja smo da je previše skulpturua u malom izložbenom prostoru, ali izložba je dobra i osobito nam se svidio rad "Portret babe". Osim što ova skulptura prikazuje vrlo zanimljive portretne osobine stvarnoga lika, ona u sebi nosi opće karaktetistike fizionomija otočkih starica i jedna je od najsugestivnijih radova na izložbi. U Maloj galeriji Centra za kulturu u Veloj Luci može se radnim danom pogledati stalni postav izložbe "Vrtujak u Veloj Luci" koja je rezultat suradnje Fakulteta za arhitekturu u Ljubljani i CZK Vela Luka. Na području Vele Luke evidentirano je trinaest ovih izuzetnih objekata centralne osnove i stožastog krovišta. Vrtujci svjedoče o graditeljskoj inventivnosti naših predaka koji su bez formalno stečenih znanja, bez posebnih alata i veziva stvorili elementarnu, hvale i divljenja vrijednu arhitekturu. u blizini arheološkog lokaliteta Vela spila, na području Brkata, neki dan pronašli smo još jedan vrtujak čiji je autor naš pradida. To je za sada četrnaesti vrtujak na području Vele Luke i nadamo se da će ih bit još. Fascinaciju ovim prekrasnim objektima prenijeli smo i na Našeg potomka koji redovito gradi vrtujke na plaži u pijesku. Jeste zadovojny? U prizemlju galerije "Maksimilijan Vanka" nalazi se galerija "Siva zona", prostor medijske i suvremene umjetnosti. Osim kvalitetnim programom i vrhunskom lokacijom, ovaj prostor zanimljiv je i zbog crteža anonimnog autora na metalnim vratima galerije. Naime, na vratima je izvrstan grafit s motivom Miše Kovača i njegovim stihom "Rasti zemljo, pukni stino...". Autor je vrlo vješto u prostor galerije ukomponirao motiv iz posve drugačijeg sociološkog konteksta i napravio jednu od najboljih intervencija ove vrste na otoku. Toliko. Washy.