|
|
Quentta Golemiiolemka
nedjelja, 20.03.2005.
Pobjeda ...
(naracija- citira Geroga Orwella)-
Nije pitanje da li je rat stvaran ili ne , pobjeda nije moguća. Rat nije zamišljen da bude dobiven nego da traje. Hijerarhijsko društvo moguće je samo na temelju siromaštva i neznanja. Rat vodi vladajuća grupa na štetu nevladajućih i cilj nije konačna pobjeda nego netaknuta socijalna struktura.
|
???
jedan zanimljivi mail koji sam dobio:
"Nesto se uistinu dogada. Istrazivanja dr. Dmitrieva, clana ruske Nacionalne akademije znanosti u Novosibirsku, pokazuju da se osim ljudi na Zemlji dramaticno mijenjaju i planeti Suncevog sustava, te Sunce samo. Izgleda da se priprema globalna pozornica za evolucijski skok.
Na primjer. Atmosfera Marsa je postala iznenadno deblja sto dokazuje nezgoda koju je u atmosferi Marsa dozivjela NASA-ina letjelica Mars Observer. Letjelica je 1997. godine ostala bez jednog od svojih ogledala koje je istrgnuo neocekivano snazan vjetar zbog dvostruko deblje atmosfere od one koju su za "crveni planet" pokazivali proracuni.
Mijenja se i Mjesec oko kojega se stvorio 6000 km dubok sloj natrija kojeg do nedavno tamo naprosto nije bilo. Slicno se ponasa i atmosfera naseg planeta. Na gornjim razinama zemljine atmosfere stvara se HO plin i on nije u nikakvoj povezanosti sa tzv. staklenickim plinovima i fenomenom globalnog zagrijavanja.
Posebne promjene dozivljavaju magnetska polja planeta. Jupiterovo se udvostrucilo u samo nekoliko godina, mijenja se i magnetsko polje Urana, ono Neptunovo rapidno raste uz pojacani sjaj sto je posebno vidljivo u slucaju Venere. Uran i Neptun su nedavno imali i promjene magnetskih polova, pa se ukupne promjene na svim planetima mogu sveti u tri osnovne kategorije: promjene energetskih polja, promjene u sjaju i promjene u atmosferi.
Nama su ipak najzanimljivija zbivanja na Zemlji. Istrazivanja americkog znanstvenika Michaela Mandevilla pokazuju kako se aktivnost vulkana na Zemlji povecala 500% u posljednjih sto godina. Opca aktivnost zemljotresa povecala se za 400% samo za posljednjih 30 godina. No, znanstveni tim dr. Dmitrieva vjeruje kako su sve ove promjene izravno vezane uz promjene na Suncu. Od 1901. godine magnetsko polje Sunca je osnazilo 23%. Na zalost, vrlo mali broj ljudi je svjestan ovih istrazivanja u Novosibirsku. Jer ona nam govore kako cijeli Suncev sustav prelazi u jedno drugacije energetsko podrucje, podrucje s visim energetskim frekvencijama. Evo na osnovu cega su to zakljucili u Novosibirsku.
Kao i planete i Sunce ima svoje magnetsko polje koje stvara energetski omotac oko cijelog Suncevog sustava. Ovaj omotac se zove heliosfera. Heliosfera ima oblik suze, pri kojoj duzi i tanji kraj pokazuje u suprotnom smjeru od onoga u kojem se krecemo - kao komet kod kojeg rep uvijek pokazuje u suprotnom smjeru od Sunca. Ruski znanstvenici su istrazili prednji rub helios fere i tamo otkrili usijanu' plazma energiju. Ova plazma energija je nekada bila duboka 10 astronomsJsih jedinica (astronomska jedinica znaci udaljenost Zemlje od Sunca ili 93.000.000 milja). Dakle, deset udaljenosti Zemlje od Sunca predstavlja uobicajenu debljinu usijane energije koja se obicno nalazi na prednjem dijelu solarnog sustava.
Ali, sada je ta usijana plazma postala duboka 100 astronomskih jedinica!! Iako dr. Dmitriev ne moze tocno procijeniti kada se ovo dogodilo, vjeruje da je rijec o posljednjih trideset godina i rast plazme usporeduje s porastom prirodnih nepogoda, vulkana, potresa, oluja i poplava.
No, glavni zakljucak je kako sam solarni sustav, na svom putu kroz svemir, prelazi u podrucje jace energije. Dr. Dmitriev misli kako je rijec o nekoj vrsti svjesne energije koja probija u nas Suncev sustav, te mijenja nacin funkcioniranja planeta i vrste zivota koji se na njima razvija. Zivotni oblici, ukljucujuci i covjeka, dozivljavaju promjene unutar svoje DNK strukture, pa ruski znanstvenici tvrde kako je ovaj prolazak kroz energiju drugacije frekvencije skriveni uzrok evolucija prijasnjih doba.
Krecemo se dakle prema klimaksu iznenadnih promjena cijele nase fizicke stvarnosti u kojem ce se promijeniti priroda materije cijelog Suncevog sustava, ukljucujuci i tijelo covjeka... "
|
subota, 05.03.2005.
TUGA I BUGA JAD I ZALOST
LEGENDE IZ VARESKOG KRAJA
(Pise: Toni Petkovic)
Svaki je narod u svojoj proslosti imao teske i tegobne godine, ali i desetljeca napretka i prosperiteta. Od tih minulih vremena ostali su nam pisani dokumenti i, dakako legende. Pisana povijest vjerodostojnost nas vodi ka nasim starinama, ali je i ona omedjena vremenom kada njezini izvori presusuju. Legenda nas, pak, svojim leprsavim krilima nosi do neslucenih daljina u kojima stvarnost cesto prelazi u bajku i najljepsi san. Mnogo je pisanih povijesnih dokumenata koji svjedoce o proslosti naseg grada i njegove okolice, a legende su prilicno rijetke i upravo zato dragocjene za nas.
Krenule Tuga i Buga vrletnom zemljom Bosnom dijeliti srecu. Kako su bile siroke ruke, kuda god su prosle iza sebe su ostavljale samo suze, bol i razocaranje. Posjetile su mnoga mjesta i gdje god su se zadrzale desetljecima se s gorcinom pamtio njihov dolazak.
Jedne kasne jeseni Tuga i Buga, umorne od duga puta, stigose i u rudarsku koloniju podno planine Zvijezde. Ljepota kotline, visoke perunske padine, sumovita Zvijezda i bistra planinska rjecica smjesta ih ocarase te odlucise nastaniti se u prekrasnoj kotlini.
Zaogrnute nevidljivim plastom obilazile su naselje i smisljale kojim ce ga od svojih zala darivati.
Bas u to vrijeme kolonija je bila na vrhuncu srece i blagostanja. Vrijedne rudarske ruke vadile su iz zemljine utrobe velike kolicine rudnog kamena. Duvaonice su to blago danonocno pretapale u kovko zeljezo od koga su vjesti kovaci i majdandzije izradjivali izvrsno oruzje i orudje. Kao rijetko kada ta je godina ponijela urodom; ambari su bili prepuni, a sreca su i zadovoljstvo leprsali u svakoj kuci. Na okolnim su se uzvisinama oglasavala mnogobrojna stada pracena umilnom pastirskom pjesmom. I samo nebo nad kotlinom svojim je dubokim plavetnilom i toplim suncevim zrakama upotpunjavalo ovu idilicnu sliku.
Te se jeseni s nestrpljenjem iscekivala dugo najavljivana svadba sina uglednoga rudarskog prvaka i njegove prelijepe izabranice. Mladic je citavu naselju bio poznat po svojoj stasitosti, hrabrosti i postenju, a djevojka po neobicnoj ljepoti.
Dugogodisnje nevolje za rudarsku koloniju zapocele su upravo one nedjelje kad je dvoje mladih stupalo u brak. Takova se svadbena proslava po raskosi, veselju i broju zvanica dotad nije mogla ni zamisliti. I bas u jeku najveceg slavlja Tuga i Buga, prerusene u ljudska bica, udose u svatovsku kucu. Ne sluteci nikakvo zlo, posluga im iznese obilje jela i pica.
U naselju je vladao obicaj da se mladenci darivaju kako bi sto sretnije zakoracili u novi zivot. Pridruzivsi se toj tradiciji Tuga dariva mladenku obiljem jada od koga ovoj usred svadbenog veselja puce srce, a odmah zatim Buga obdari mladozenju do tada nevidjenom zaloscu. Mladic se povuce u osamu, a cijelo naselje kao teska mora pritisnu tragedija nesretnih mladenaca.
Samo sto se svatovsko zlo polako pocelo zaboravljati, rudarskom naselju stize novi poklon. Tuga i Buga, te dvije neobuzdane posasti, darivase ga naime velikim pozarom. Vatrena je stihija gutala sve pred sobom i odnijela na desetine kuca. I mnogi zitelji izgubise zivote boreci se s uzarenom nemani. Unatoc nadljudskoj borbi cinilo se da ce citavo naselje nestati u razigranom ognju. Stoga stanovnici, predvodjeni prekaljenim rudarima, krenuse u odlucujucu bitku za spas naselja.
U tomu im pomoze i kisa koja te noci nenadano poce padati, pa su, premda vec klonuli snagom i duhom, iz neravnopravne borbe uspjeli izici kao pobjednici. Zahvaljujuci se Bogu za pomoc i spas istodobno su se pitali cime su to zasluzili takovu nesrecu.
Ali, valjalo je zivjeti dalje. Svim se snagama krenulo u obnovu stradalog naselja. Obnova je bila duga i mukotrpna, ali vrijedne ruke uspjese naselju vratiti prijasnji izgled.
Mir u kotlini ne potraja odvec dugo. Na nju se svom zestinom sruci nova nesreca, kao jos jedan dar Tuge i Buge. Nad naselje se navukose crni olujni oblaci izazivajuci zebnju u svim srcima. Nevrijeme poce naglo i s nevidjenom zestinom. Kise danima nisu prestajale. Zbog obilja pridosle vode s okolnih padina, nekad bistra i pitoma rjecica zamuti se, nadodje i podivlja. Pred sobom je nosila kuce, drvarnice, mostove i sve ono sto su tezaci godinama gradili. Potopise se rudarske jame i hodnici, popustise potporni stupovi, a deseci rudara zauvijek ostadose pod zemljom. Kisi i nabujaloj rijeci potpomagao je olujni vjetar ruseci nastambe i cupajuci drvece. Jad i zalost sirili su se naseljem. Ponovno se cinilo da je kotlina osudjena na propast. Nesretnim je ljudima ostalo jos jedino podignuti glave u nebo i u molitvi potraziti spas. I upravo tada nevrijeme poce slabiti, a kisa prestade. Pojavi se cak i Sunce.
Uskoro po drugi put zapoce obnova porusena naselja.
Ali... Tugi i Bugi ostao je jos jedan poklon kojim darivase kotlinu. Na crnom konju dolinom projaha vonj kuge ostavljajuci za sobom smrt i uzas. Bilo je gotovo sigurno da ce zbog ovoga posljednjeg dara dolina napokon propasti. Groblja su bila prepuna, a mrtve vise nije imao tko sahranjivati.
Vidjevsi da ce ih Tuga i Buga svojim paklenim darovima potpuno unistiti, ono se malo preostalih zitelja tajno skupi i dogovori da iskuju zavjetni mac. Vjerovali su da se jedino njime mogu obraniti od zle napasti.
Pri kovanju maca upotrijebise svoje stoljetno iskustvo. Grijali su ga u sjecanju na paklenu stihiju koja sagori njihovu koloniju, ostrili ga olujnim vremenom i munjama sto porusise njihove domove, a kalili ga u bjesomucnoj rijeci koja ih tako dusmanski poplavi. Posto bi gotov mac se sam opasa o bok najnesretnijem mjestaninu, onom mladozenji koji godinama tugovase za svojom druzicom.
Opasan ubojitim oruzjem mladic krenu prema Tugi i Bugi. Pred njegovim napacenim pogledom njih se dvije vise ne mogase skriti u svoju prozirnost. Znajuci koliko su zla posijale i plaseci se oruzja komu se nisu mogle suprotstaviti, bezglavo pobjegose iz naselja. Mladic ih je u stopu pratio i sprecavao da pakoste postenim ljudima. Godinama je potucao od mjesta do mjesta stiteci slabe i nemocne.
Slavljen kao junak, nedugo po povratku u rodno naselje umire i zajedno sa zavjetnim macem biva pokopan u grobnicu male bazilike u Dabravinama.
|
Juge, vremenska razdoblja
Spiralni putevi vremena
(Aleksandar Imširagić)
Istok i Zapad pričaju svoje priče, koje se često razlikuju, ali se uvek dopunjavaju. Takva je i priča o velikim svetskim razdobljima – kada dva sistema spojimo u celinu, postajemo mnogo bliži celovitom znanju zapisanom u važnim tekstovima...
Oduvek su ljudi pokušavali da objasne vezu između astronomskih pojava i događaja na Zemlji – bilo kroz pojedinca, čiji je život smatran usko povezanim sa kosmičkim zbivanjima, bilo kroz život zajednice (ili čitave civilizacije), čiji se uspon i pad povezivao sa „znamenjima“ sa neba.
U svemu ovome tražio se neki smisao i pravilnost. Posebno su Indoevropljani, grupa naroda koji su nekada naseljavali dobar deo Evrope i Azije, bili skloni da na istoriju i ljudske poslove primenjuju zakone cikličnosti koje su uočili u prirodi. Astrologija, kao nauka koja je tada najviše govorila o povezanosti čoveka, ljudskog društva i univerzuma, ostavila je za sobom i učenja o ciklusima velikih istorijskih razdoblja. Na Zapadu se, tako, govori o astrološkim „dobima“, a na Istoku o razdobljima, odnosno „jugama“.
Astrološka doba
Što se tiče zapadne astrologije, sigurno ste već više puta čuli izjavu da se nalazimo “na pragu Doba Vodolije”. O čemu se zapravo radi?
Kako astrolozima, tako i astronomima poznata je činjenica da se početkom proleća Sunce u odnosu na Zemlju nalazi negde na početku sazvežđa Riba, (što znači da se nalazimo u Dobu Riba) ali da se, usled takozvane precesije, ono polako pomera unazad ka sazvežđu Vodolije. Iako se, naime, radi o veoma sporom kretanju, ipak nam proleće (kao astronomski i prirodni početak godine) svake godine “klizi” unazad kroz zodijačka sazvežđa. Usled toga, svakih 2250 godina imamo novo astrološko Doba, koje daje karakter životu tog vremena u skladu sa dominantnim znakom. Tako je, na primer, eru Riba (iz koje izlazimo) karakterisao zatvoren sistem gledanja na život, vezan pre svega za određeni religiozni koncept – što čini glavnu karakteristiku znaka Riba.
Pun krug kroz sva sazvežđa zodijaka precesija napravi za oko 27000 godina (za koje se izmeni svih dvanaest astroloških Doba). Dakle, trenutno se još uvek nalazimo u sazvežđu Riba, ali smo sve bliže Vodoliji. Stoga je, posebno na Zapadu, danas veoma prisutna ideja o skorom ulasku u Doba Vodolije, dobu koje definiše potpuno novi životni stil. Taj epohalni prelaz treba da bude karakterisan većom slobodom među ljudima, razvojem ličnog identiteta ali i univerzalnosti, “žarkom” intelektualnošću i, posebno – razvojem svesti.
Šta je precesija?
Precesija je pojava koja se javlja kod svakog tela koje se vrti oko svoje ose. Obično se ilustruje primerom čigre (zvrka), koja, kad je zavrtimo, posle nekog vremena osim rotacije oko ose dobija još jedno kretanje. U stvari, primećujemo da se kreće upravo njena osa, koja svojim zamišljenim krajem u vazduhu ispisuje krug.
Pošto je Zemlja upravo takvo telo koje se okreće oko svoje ose, to znači da i ona poseduje precesiono kretanje. To kretanje je vrlo sporo, tako da njena osa opiše pun krug za 27000 godina. Dakle, nagib Zemljine ose prema ekliptici nije konstantan, već se menja! Mada Sunce ostaje na istom mestu u odnosu na ekliptiku, a Zemlja se „naginje“, nama se čini kao da tačka Sunčeve ravnodnevnice „šeta“ po sazvežđima, boraveći u svakom od njih po 2550 godina.
Juge – razdoblja sveta
Ako sad, sa druge strane, pogledamo Istok, zapazićemo da se protok velikih vremenskih intervala određuje takozvanim jugama – vremenskim periodima koji definišu, zapravo, kvalitet života.
Vedska kosmologija deli razdoblja sveta na četiri juge. Sat juga je Zlatno doba, kad preovladava znanje i mudrost i kada se živi u miru, sreći i blagostanju. Kali juga je suprotnost Sat jugi – to je vreme neznanja i patnje. Još postoje Treta juga, kad je znanje na visini, ali ne tako kao u Sat jugi i Dvapara juga koja je slična Kali jugi, ali ne tako loša. Svaka juga je različitog trajanja. Kali juga traje najkraće, Dvapara je dvostruke dužine, Treta trostruke, a Sat juga četvorostruke dužine Kali juge. Međutim, koliko zapravo traje Kali juga, predmet je rasprava.
Neka tumačenja Bhagavad Gite spominju trajanje od 432000 godina za Kali jugu, što trajanje ostalih juga produžava na milione godina. Takođe, izvesni vedski tekstovi spominju 3100. godinu pre Nove ere kao početak Kali juge. Ako su ove dve informacije tačne, to bi značilo da smo tek zakoračili u dugo, dugo, razdoblje mraka. Ovo je, mora se priznati, prilično pesimistična vizija koja je nekako ipak našla svoje mesto u umovima ljudi. To nije teško shvatiti, budući da smo preživeli dva svetska rata, glad i katastrofe, kao i moralni i duhovni pad civilizacije u celini...
Međutim, pitanje je koliko su ciklusi koji traju milionima godina smisleni u pogledu opstanka ljudskih civilizacija, a pogotovu života pojedinca. Ako vam se čini da u svemu ovome nešto nedostaje, u pravu ste. Mnoge prirodne pojave u odvijaju se u ciklusima koji u sebi sadrže kraće cikluse (Sunčeva godina sastoji se iz 13 Mesečevih ciklusa, koji sadrže 29,5 dnevnih ciklusa...). Zar ne bi bilo logično da unutar ovog velikog ciklusa vremenskih razdoblja postoje kraći ciklusi, koji bi bili primereniji trajanju ljudskog veka i civilizacija?
Kako nastaju juge?
Vedska teorija koja objašnjava nastanak juga zasniva se na određenim astronomskim podacima od kojih su neki danas naučno dokazani, a neki još nisu.
Danas je poznato da se centar naše galaksije, gledano sa Zemlje, nalazi na početku sazvežđa Strelca. Zanimljivo je da su ovaj podatak posedovali ljudi vedske Indije pre više hiljada godina. U vedskim tekstovima se ovo središte galaksije naziva Višnunabhi – “Višnuov pupak”. Radi se, naime, o gustoj skupini zvezda koje ljudsko oko ne može da vidi. Cela galaksija okreće se oko tog mesta, a prema načelima vedske astrologije – iz njega dolazi život Sunčevom sistemu, baš kao što sa Sunca dolazi život Zemlji.
Postoji, međutim, nešto što tvrdi vedska astrologija, a što je za nas novo: naše Sunce ima svog “tamnog pratioca”! Evo i njegovog vedskog opisa: „iako manji od Sunca, on je snažniji i potpuno taman; iz njega ne dolazi ništa, ali sve se u njemu gubi“. Da li vam ovo zvuči poznato? U današnje vreme, „tamnog Sunčevog pratioca“ možemo slobodno nazvati „crnom rupom“. Mada nema konkretnih dokaza o njenom postojanju (uostalom, nemoguće ju je videti), postoje astronomski podaci o odstupanjima u putanjama udaljenih planeta, Neptuna i Plutona. Prema nekim mišljenjima, ova odstupanja bi se mogla objasniti gravitacionim uticajem neke velike mase u relativnoj blizini Sunčevog sistema.
Sada možemo objasniti nastanak juga na sledeći način: tamni pratilac kreće se oko Sunca i to po elipsoidnoj putanji. Kad se Tamna zvezda nađe između Sunca i Višnunabhija, onda smeta blagotvornom uticaju centra galaksije na Sunčev sistem. U to vreme je na Zemlji Kali juga. Kad se Sunce udalji od Tamne zvezde, Višnunabhi je potpuno otvoren i na Zemlji je Sat juga.
Jedan obilazak ove crne rupe oko Sunca traje 24000 godina – što je blisko ciklusu precesije od 27000 godina, koji se koristi u zapadnoj astrologiji kada se opisuju svetska Doba. Radi se o dva različita ciklusa, ali povezanost između njih postoji (što ćemo uskoro objasniti) i upravo ona uzrokuje duže cikluse juga.
Smena razdoblja
Rekli smo da postoje četiri juge, koje istočna (posebno indijska) tradicija koristi za opisivanje karaktera vremena. Logično je zaključiti da se tokom ovog ciklusa od 24000 godina, koliko je “Tamnom pratiocu” potrebno da obiđe Sunce, promene sve četiri juge. Ipak, za to vreme se promeni osam juga, odnosno dva ciklusa po četiri – jedan uzlazni i jedan silazni. Kao što se može videti na slici – kad se crna rupa nađe između Sunca i centra galaksije (Višnunabhija), na Zemlji je Kali juga. Kada se u svom elipsoidnom kretanju malo udalji od ose koja spaja Sunce i centar galaksije, Tamna zvezda više ne smeta tako jako i uticaj znanja je veći. Potrebno je hiljadu dvesta godina da bi se crna rupa pomerila od tačke u smeru centra galaksije do tačke gde se završava Kali juga. Tada počinje Dvapara juga. Nakon 2400 godina (koliko traje ova juga), ulazi se u Treta jugu. To je već deo puta kad je Tamna zvezda daleko od centra galaksije i stanje se znatno poboljšava. Ipak, otvorenost nije potpuna. Treta juga traje 3600 godina, a zatim počinje vreme kada je crna rupa zaista daleko i to traje 4800 godina. To je Sat juga i ona dostiže svoj vrhunac kada se ovaj tamni pratilac nalazi tačno nasuprot Galaktičkom centru, ali sa druge strane Sunca.
Od ove tačke počinje silazni ciklus, i to Sat jugom koja ponovo traje 4800 godina. Dalje se sve nastavlja obrnutim redom: Treta juga od 3600 godina, Dvapara juga od 2400 godina i Kali juga od 1200 godina. Završetkom Kali juge u silaznom ciklusu, opet počinje uzlazni ciklus i to ponovo Kali jugom.
Gde smo sada?
Vratimo se na početak priče o jugama, gde smo pomenuli ustaljeno mišljenje da je dužina ovih perioda mnogo veća, tačnije – 432000 godina za Kali jugu. Stvar je u tome što postoji mnogo vrsta svetskih razdoblja ili juga. Neka su kraća, neka duža, a međusobno su spiralno strukturisana – jedna unutar drugih. Osnovno načelo juga vezano je za kretanje “Tamnog pratioca” oko Sunca – tako nastaju kraće juge. Središnja tačka takve Kali juge počinje kada se tamni partner nalazi na početku sideralnog sazvežđa Strelca (odnosno, tačno između Sunca i centra galaksije). Prema vedskim izvorima, on se nalazio nasuprot tom položaju (u Blizancima) 11700. godine p.n.e, kada je bio vrhunac Sat juge. Nakon 12000 godina (što je pola ciklusa), “Tamna zvezda” je došla između Sunca i galaktičkog centra, što je označilo vrhunac kraće Kali juge i kraj silaznog ciklusa, a to se desilo oko 300. godine nove ere. Odavde se lako može izračunati da je Kali juga (uzlazni ciklus) trajala do oko 1500. godine, a da se mi već oko 500 godina nalazimo u uzlaznoj fazi Dvapara juge.
Već smo naglasili da se juge međusobno najviše razlikuju po količini znanja o prirodnom zakonu koje je u tom vremenu dostupno ljudima na Zemlji. Međutim, i među jugama istog imena postoje razlike, zavisno od toga da li se nalaze u uzlaznom ili u silaznom delu ciklusa.
Smatra se da tokom silaznih ciklusa juga čovečanstvo više živi u prošlosti, uživajući u rezultatima pređašnjih razdoblja. Tako je većina kultura pre Hrista, za čije postojanje znamo, bila okrenuta unazad, slaveći davno prohujala vremena. Sa druge strane, kulture u uzlaznim razdobljima (u kome se i mi nalazimo) okrenute su prema napred; one se šire, izgrađuju i napreduju. Zanimljivo je da je završetak poslednje uzlazne Kali juge i početak Dvapara juge smešten tačno u vreme (šesnaesti vek) neposredno pre početka zapadne civilizacije. Napredak nauke i žeđ za znanjem koji su se tada ispoljili mogu se astrološki objasniti smanjenjem “uticaja” koji Tamni pratilac ima na Sunce. Udaljavajući se od Višnunabhija, on oslobađa put svetlosti Galaktičkog središta, koja podstiče razvoj znanja. Ipak, Dvapara juga u naše vreme tek počinje, pa se tromost i tupost Kali juge još uvek oseća.
Doba i juge
Lepo, a gde su tu svetska Doba na osnovu precesije, koja se koriste u zapadnoj astrologiji? Šta je sa Dobom Vodolije u koje treba uskoro da uđemo? Ova Doba takođe postoje, ali ona više nagoveštavaju razliku u stilu življenja, nego u nivou svesti – što naglašavaju juge. Doba Riba započelo je oko 300. godine nove ere, a Doba Vodolije počinje oko 2550. godine (nakon 2250 godina).
Dakle, izgleda da imamo dva sistema, od kojih jedan opisuje horizontalnu osu promena (Doba), a drugi vertikalnu osu (juge). Zanimljivo je da je Doba Riba započelo u istom periodu kad je Kali juga bila u svom vrhuncu. S obzirom na to da se ova dva ciklusa (ciklus Doba i ciklus juga) razlikuju za 3000 godina, vrhunac Kali juge ne poklapa se uvek sa početkom Doba Riba, već može pasti u, praktično, bilo koje razdoblje.
Duže juge
Zbog razlike u dužini ova dva ciklusa, onog precesije i onog kojim se kreće „Tamni pratilac“, ista juga i isto Doba ne padaju u isto vreme. Međutim, možda se to ponekad ipak događa. Zapravo, ako ta dva ciklusa počnu na jednom mestu, možemo izračunati koliko puta treba svaki od njih da se ponovi da bi ponovo došli na isto mesto – i to će biti njihov ritam. To nije teško izračunati: za 216000 godina, ciklus precesije se ponovi 8 puta (8x27000=216000), a ciklus „Tamnog pratioca“ 9 puta (9x24000=216000). Toliko, zapravo, traje duža Kali juga. Ipak, kao što u kraćim razdobljima postoje uzlazni i silazni ciklusi, tako je i u dužim – zato dve Kali juge, koje se odvijaju jedna za drugom, ukupno traju 432000 godina – što konačno odgovara dužini koja se tradicionalno pripisuje Kali jugi.
Sad smo već veoma blizu da sklopimo mozaik. Ostalo je još pitanje kada je počela velika Kali juga? Astrološki gledano, pre oko 13000 godina Galaktički centar – vedski Višnunabhi – se poklapao sa tačkom letnje dugodnevnice. Prema vedskoj astrologiji, takve situacije uvek donose velike transformacije. Jer, iako je Galaktički centar izvor znanja, on je takođe i izvor isceliteljske sile. A za isceljenje je potreban preobražaj. Sasvim je moguće da je tada, velikim katastrofama uzrokovanim „grčenjima majke Zemlje“, te potopom koji se po svemu sudeći tada dogodio, zbog čega su nestale civilizacije, a s njima i veliko znanje – počelo dugačko razdoblje Kali juge.
Svetlost u razdoblju mraka
Da rezimiramo. Ciklus precesije uzrokuje svetska Doba. Ciklus „Tamnog pratioca“ uzrokuje kraće juge. Njihova kombinacija uzrokuje duže juge. U svemu tome značajnu ulogu ima Galaktičko središte, koje se nalazi na početku sideralnog sazvežđa Strelca i gotovo u tački zimske kratkodnevnice. Istorijski izveštaji o razdoblju od pre oko 13000 godina, kao i određene astronomske činjenice, daju naslutiti da je tada počelo dugo razdoblje Kali juge, koje će trajati bar 216000 godina, a verovatno 432000 godina. S druge strane, mi se već oko 500 godina nalazimo u kraćoj uzlaznoj Dvapara jugi. Kako sve to tumačiti?
Važno je imati na umu da duga razdoblja, ona koja se mere stotinama hiljada, pa i milionima godina, nemaju tako veliki uticaj na život pojedinih civilizacija, a posebno na život pojedinca. Dakle, iako je razumno prihvatiti da svi mi delujemo u jednom dužem razdoblju „mraka“, morali bismo biti sposobni da vidimo i živimo svetlost, već kako nam to dopuštaju okolnosti kraćih razdoblja, kao i naša slobodna volja. Kao svesna i slobodna bića, mi posedujemo mogućnost razmišljanja i voljnog usklađivanja sa zakonima prirode. Ako to učinimo, onda će nam svako razdoblje, kako god se ono zvalo, dati blagoslov za učenje i napredak.
|
Najstarija istorija Srba i Hrvata
KRATKA POVIJEST MEĐUNARODNOG STANJA OTPRIJE
(Džoni Štulić, magazin "Vreme")
Možda ne bi zgorega bilo predočiti grube Natuknice svjetske povijesti dakako posle Zadnjeg potopa budući ih se više desilo Ono prije zadnjeg potopa bijaše također Svakako samo ne jednostavno dakle prvi val Sa istoka je Ham val bio koji je već oko Pethiljadite prije naše ere sve do međa Afričkih prašuma znači Sjeverne Afrike i Etiopije dospio najveći predstavnik tog Vala bješe Nimrod moćni lovac pred dragim bogom Moguće je to kod Homera Orion premda je Priča drukčija to bi oko četiri hiljade I tristopedesete bilo u to je vrijeme Drugi Šem val u Evropi oko Vinče čučao Da bi oko tri hiljade petstote u porječje Mezopotamsko došao prvo u Kiš moguće Sa Etanom a onda južnije u Ereh i Ur Jer mu je za vratom treći Jafetov val duvao Prvi i drugi val bi turski bili ako nam je Po lubanjama suditi treći indoevropski Iako su obje jezične skupine već i za Moćnog lovca Nimroda imale okrugloglave I tę dugoglave mimo pobrkanih govora
AHATATA ALATI AVIENTA VILUŠATI
Kad sa strme dođoše Viluše luvijska pjesma O Viluši odnosno Iliju pošto Heleni Izbaciše v i š Ilij je uvijek grad a Troja zemlja ispravno Tauriša otuda i Tauri za Trojance izgleda da su Luvijci Naginjali petnaestercu a šesnaestercu Heleni taj je stih pronađen na pločicama u Hatuši prijestolnici Hetita il Nešita Luvijski bi srpski bio a nešitski hrvatski Ako samo zbog toga što su kola i svatove Trobojkom ukrašavali crven bijeli plavi Dok su lica i držanje dvojice egipatskih Hetskih zarobljenika čisti Zrinski-Frankopani
Nešiti su propali ali su još pet stoljeća Potom luvijski govorili no kod Helena o Njima ni pomena nema moguće stoga što ih Nešiti odande potjeraše a i sami se Takozvani Heleni luviziraše budući Ranije Pelazgi biše znači Šumeranima Najbliže dođoše kad vrag tamo odnese šalu Naime propašću Treće urimske porodice A pošto i Abraham u isto vrijeme prema Egiptu krene to razlog bude da skoro petsto Godina potom Danaja u otadžbinu prime
POVIJEST HRVATA I SRBA OD NAJSTARIJEG DOBA
Hrvati su Sauromate odnosno Sarmaćani Dokaz priehali su na Balkan kao konjanici A pošto su im mame bile Amazonke otuda Ne govore otadžbina već domovina oni su U četvrtom stoljeću prije naše ere prošli kroz Skićane i produžili do Evrope i Baltika Gdje sretnu Gote i kasnije oni iz Ukrajine Kao Crveni Hrvati priehaše s njima na Balkan tek Bijeli su Hrvati došli iz današnje Bjelorusije u sedmom stoljeću tukli Avare I naselili Donju Dalmaciju tu smo već na Povijesnom tlu možda bi samo trebalo dodati Kao Goti Crveni su Amali Bijeli Balti. Crveni su došli otprilike sto trideset ljeta Prije Bijelih neki od njih naseliše Heladu.
Srbi su pak Dahe il Daje rubno iransko pleme Koje je četiri stotine godina kasnije za Sarmaćanima krenulo prema zapadu i tu se Smješalo sa Keltima i Suebima u od tih Ispražnjenoj Bohemiji pa njihovim tragom došlo U Srbiju gdje već i drugi Kelti biše stigli su Otprilike dvadeset godina poslije Bijelih Hrvata i tu smo već na povijesnom zemljištu u Oba slučaja dakako Konstantin Porfirogenet Bog mu dušu prostio časnom književnom predšasniku
Ali zašto govore isti jezik to je doista Veliko čudo pošto strogo govoreći jedini Sloveni među Slovenima su Slovenci i bliski Slovaci drugi to nisu jer Rus je staroslovenska Riječ za Vikinga a Bugari su već tursko pleme. Ostalo se nalazi kod popa Dukljanina premda Zbrčkano povijesno je nepogrešivo znači posle Sama i prvog krštenja u sedmom stoljeću dva se Vijeka pronalaze da bi se sredinom devetog Stoljeća konačno našli i ponovo krstili i Odmah zatim raspali onda dva naraštaja potom Bugarski car Boris razbuca Srbiju što poluči Da Bijela Hrvatska pod Tomislavom glavna sila Na tome području sto sedamdeset godina bude A Bosance ijekavštini prizove međutim oko
Zvonimira se koplja i dan danas lome a onda Jošte i više jer zbog građanskog rata i raskola Spadne Bijela Hrvatska na četrdesetak posto Pređašnje snage još vijek prije kraja dvanaestog Stoljeća poslije toga još tri stotine godina Do Krbavske bitke prebivaše ostaci Hrvata U Hrvatskoj a onda se na put do Slovačke daše Crvena pak Hrvatska šaptom pade skoro pa tristo Godina prije Bosne što se poklapa sa jačanjem Srbije pod svetim Savom ostalo znate bezmalo"
|
|
|
| |
ožujak, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
|
Opis bloga
Pozdrav,
mislio sam da neću morati opisivati moj blog, no za sve one koji imaju predrasude (očekivanja) morati ću napisati par riječi.
Ovaj blog će biti malo copy/paste, malo pisan iz glave. Primjetio sam da neki imaju očekivanja da blog mora biti 100 % pisan iz glave. Zašto?
Tekstovi koji se ovdje nalaze su moj osobni put, osobna legenda i imali su velik utjecaj na mene i moje razmišljanje što ne znači da su 100% istiniti ili stvarni.
Razlog zašto sam ih stavljam u ne izmjenjenom izdanju su da butu autentični kako sam i ja dobio.
Drugi razlog je i manjak vremena da to sve pišem... :-)
|
|