Goldeneye
01.06.2006., četvrtak
Posljednji
Jučer je bio Svjetski dan sporta u koji su u najvećem broju obilježila djeca nastupajući u različitim sportskim aktivnostima. Sjetih se jednog događaja od prije 30 godina (gdje nestade to vrijeme?!), kada je bila velika biciklistička utrka u mom Osijeku. U toj utrci nastupala su djeca od prvog do četvrtog razreda. Ja sam bio tako malen, najmanji od 36 učenika u razredu (tko bi to danas rekao ;))), ali sam svejedno došao na poprište utrke sa svojim trobrzincem. Bilo je preko 200 natjecatelja, a ja sam krenuo možda iz drugog, trećeg reda (znači odlična pozicija). I na kraju kratke utrke bio sam, pogađate posljednji i to s debelim zaostatkom za pretposljednjim. Mali Goldy vrti one pedale, al ne ide to baš. Žiri je nagradio tri prvoplasirana, a nagradu, jednaku kao i prvoplasirani (bili su neki paketi slatkiša - to je nekad bilo wow - obzirom da govorim o 1976. godini). I novine su slikale prvog i posljednjeg  I nekako, nakon svih ovih godina, shvatio sam da se u životu pamte samo prvi i posljednji. |