Goldeneye
26.04.2006., srijeda
Kako izgleda more?
|
Jedan me slijepi prijatelj pitao - Goldy opiši mi more. Kako čovjeku koji ne vidi od rođenja, kojemu ne možeš slikama pojasniti, uopće išta reći. On čuje, njegova iskustva baziraju se na sluhu i opipu. Ako mu kažem more je kao najljepša Oliverova pjesma. Jesam li mu malo približio? Možda. Ni jedan posto. Ako uroni ruke u vodu hoće li mu biti jasnije? Možda. Opet je to premalo da spozna išta o moru, o toje ljepoti. Opet, moguće da je on zadovoljan i da će svaki puta kad čuje Oliverovu pjesmu misliti na more. A što ako je njegov slijepi prijetalj pitao nekog svog poznanika da mu opiše more, a ovaj mu kaže da je to kao najljepša simfonija i da je dovoljno da ako čuje kako cvrčci cvrče da može osjetiti more?! Stigao je i treći slijepi prijatelj. Njega nikada nije zanimalo da zna kako more izgleda. Jednostavno nije želio čuti ni riječi o tome. No, slušao je razgovor prve dvojice slijepaca. More je kao Oliverova pjesma kaže prvi. Ne, tvrdim ti da je kao simfonija i ne možeš mi sad pričati o Oliveru kad to nema veze s mozgom. Gotovo da su se posvađali, kada u tom trenutku treći slijepac odgovara - kakvi ste vi glupani, pa more ne postoji, kako možete znati da postoji? Zar samo zato što vam je netko drugi rekao?! Zar vidite da i oni koji vide ne znaju kako ga opisati. To mi je dovoljan razlog da ne vjerujem. I opet stade prepirka... Razmislite malo o čemu pišem... |