Goldeneye
21.04.2006., petak
Najveća ljubav
|
Razmišljam neki dan kakvih sve ljubavi ima i koliko nas ona, zapravo, okružuje. Nekako je najtoplija ona prema djetetu (to znaju oni koji imaju klince). Ta ljubav kao da je skrivena negdje u nama i s pojavom tog malog stvorenja izađe van u punom sjaju. I kad pomislimo da svoje dijete ne možemo voljeti više nego volimo onda baš naučimo lekciju. Majka možda misli da se njeno dijete ne može voljeti više, da je ljubavlju dosegla plafon. No, kad dijete zaglavi u bolnici, ona otkriva kako je ljubav prema djetetu beskrajna. I mnogi blogovi koji se bave ljubavima uglavnom kao notu imaju i malo boli. Uglavnom su to djevojke ili žene koje su ludo, a većinom i nesretno zaljubljene. Iz boli se rađa još veća ljubav. To znaju i oni koji su doslovno ostali bez svojih najdražih. Nakon smrti voljenih, kao da ih sada još više vole. Postoje i one prijateljske ljubavi i tu zna doći do bolnih trenutaka. Već sam pisao kako je cijela moja ekipa prijatelja u ratu ili malo nakon rata svoj mladi život završila smrću. Nema dana da se ne sjetim barem jednoga od njih. Bolni su i rastanci s prijateljima i ne može mi nitko reći da kada dva prijatelja odu na dva kraja svijeta to prijateljstvo i dalje može imati jednak intenzitet. Sreća današnjeg dana, ljubavi prema Goldici i Goldiću, mojim roditeljima, prijateljima, to je ono što život čini ljepšim. Nekako mi se čini da je svaki novi dan bolji od onog proteklog. Ljude bez kojih ostajemo kroz život ne možemo zamijeniti, ali Bog se uvijek pobrine da nikada ne ostanemo sami, da uvijek možemo nekoga voljeti i da uvijek postoji netko tko voli nas. A ljubav, ne brinite se ako se iz boli rađa, jer najveća je tako dokazana... |