Goldeneye
07.04.2006., petak
Šimun
|
Svi mi imamo iskustva da smo se tužno ili ružno rastajali s nekim koga smo voljeli odnosno koji su nas voljeli. Jedan dan se grlite i ljubite, poštujete, a već sljedeći ili dan iza njega potpuni ste stranci. Ponekad je taj jaz toliki da često sve preraste i u mržnju te osobe prema vama iako je vi možda još uvijek volite. Koliko ste puta dopustili drugima da vas uvrijede, ponize... Gdje se izgubi ta ljubav u samo dan, dva... Zanimljivo je da mi nerijetko i dalje volimo ljude koji su nas povrijedili. Znao sam jednu ženu koja je obožavala svog muža, a on ju je varao, tukao, vrijeđao. Cijeli naš život prožet je lijepim i ružnim događajima. I vidim ljude koji su nesretni. Vidim ljude koji su pali jednom i ustali, kada su drugi puta pali možda više nisu imali snage, a što je s trećim padom. Ljubav je vrijedna ustajanja. No, mi smo društvena bića i nerijetko su nam potrebne osobe koje će nam pomoći ustati i dio našeg puta biti nam od pomoći, biti naši anđeli. Takve ljude trebamo prepoznati, ne treba se samosažaljevati, nego prihvatiti ruku pomoćnicu. I ako i dalje volite one koji su vas ranile, dobro činite. Voli vas Goldy  |