Goldeneye
02.08.2004., ponedjeljak
Amadeus
Proteklog sam vikenda hodočastio u videoteku i kada sam već gubio nadu da ću naći nešto što želim gledati, ugledao sam dvd Amadeus (višestruko Oscarima nagrađen film Miloša Formana iz 1984. godine). Doživljaj predivne glazbe, odlične glume, upotpunila je sjajna priča o genijacu nad genijalcima. Svima je poznato kako je živio i kako je umro Mozart, ali ipak, dopustio sam si da uz taktove Requiema zaplačem na kraju. Zašto? Pa, ne mogu vjerovati kako završavaju najveći. Ovaj je umro u posvemašnjem siromaštvu zaboravljen i odbačen od svijeta (tu s rezervom treba uzeti ulogu Salierija). Sjetih se potom Pasije (koja ima najveću dubinu i svrhovitost).Zašto Veliki ne mogu živjeti? Zašto je otišao Elvis, Lennon, naš Dražen Petrović. Izvukao sam ovu sliku, istina crno-bijelu, mog interviewa s Petrovićem, odmah po njegovu dolasku iz New Jerseya, a uoči odlaska na Olimpijske igre u kojima je naš team igrao protiv jedino legitimnog USA dream teama. Ja, malo piskaralo iz slavonske metropole, pitam tada Dražena za razgovor, on pristane i sjedne kraj mene u zagrebačkom hotelu Palace. Onda stiže Aco i odvodi ga van, jer ga navodno zove Novosel. Dražen kaže da će me poslije potražiti. Da, mislim, baš njega briga za mene, od toliko obaveza... Međutim, nakon svečanosti proglašenja košarkaša godine (bio je to tada Komazec), prilazi mi Danko Radić (sada prezidente HKS-a), i kaže da me Dražen očekuje. Ma, jel moguće, sjetio se. Koja je to veličina!!! Nedostaje nam... |