sensualissimo

nedjelja, 05.09.2004.

Zašto idemo u disko?

Isplesao sam se večeras kao životinjka.
Imadoh neslavnu zadaću:pratiti i zabavljati rodicu
djevojke mog druga.Izgledalo je obećavajuće:mlada,
bezbrižna,nezrela bejb u nepoznatom gradu,
prepuštena meni-na milost.Ispostavilo se da je
neprivlačna(iako ne ružna),obučena kao Nada
Topčagic(ili Vesna Pezo),previše kruta da bih se
sa njome zezo.Naučio me život da se u sličnim
situacijama snađem,i sebično,ali drage volje-
posvetim sebi.

Čim smo ušli u disko,malko nakon ponoći,znao
sam da ce biti antologijsko veče:dobra mjuza,
ne prevelika gužva na podijumu,ne baš do kraja
stvrdnuta atmosfera(kao što zna da se desi)...
Gostovao je nepozat DJ,pravi majstor,"svirao"
plesnu,sa dosta ritma elektoniku,filovanu(meni)
neodoljivim brazilskim šlagom,bolje reci vrhnjem;
to jest strasnim,razigranim muzičkim punčom nas
je zapljuskivao,a mi,malobrojni,smo mu i uzvraćali.
Sem mog društva-o kojem se menadžer diska ,čuh to,
ima već više od šet mjeseci,raspitivao,kažu,
sledećim riječima:Ko su ovi likovi,svaki put kad
svrate podignu atmosferu,čudo naprave?!?-đipali su
razdragano i baš-nas-briga-što-nas-gledate suludo
šarmantno i neki Slovenci i jedna seksi Slovenka...

Budući da u disko inače i dolazim da bih đuskao,
a da sam pratilju zanemario svjesno-prepustio sam
se ritmu,muzici,atmosferi,neopisivom nagonu,slasti
za zabavljanjem.Rasplesao sam se bezobzirno,pazeći
da ne zakačim dame laktovima,predao unutrašnjem
glasu,melodiji moga tijela.Kako počeh,znadoh da ću
dati sve od sebe:baš sam bio motivisan,raspoložen
(bez obzira na okolnosti),opušten,spontan,duhovit
i maštovit u raznovrsnosti pokreta,djelića tijela
koji slijede ritam,a na licu mi je blistao široki
osmijeh zadovoljstva i izraz ma-zar-ima-neko-koga-
ova-mjuza ne nagoni na ples?Oh,bilo ih je,skoro
90 posto.Kako objasniti im da bi im bilo ljepše,
zanimljivije,ugodnije-kad bi makar u mjestu cupkali?
Pa zašto idemo u disko?

Ja idem plesa radi,ali znam,a i hvalili su me,
da sam dobar plesač,imam urođen osjećaj.Rijetko
đuskam sa curama, ne mogu da me prate,a većina
misli da sam na drogama(čuo sam ogovaranja)jer
eto očigledno uživam dok poskakujem,sve sa tim
blaženim osmijehom koji ne umiju da razumiju.Radije
biraju nekog od onih namrgođenih,ukočenih,ispršenih,
sjebanih u mozak tipova koji ćute u kutu (kao da
imaju crnu,i krvavu i žutu minutu) i zure ali brza
kola voze(a i viski se loče,to bezukusno"piće")!!!
Podrže me frendice,povremeno se pridruže,ali,iskreno,
NAUČIO SAM DA PLEŠEM SAM,dajući se do kraja,svršavajuci
u slatkom znoju i božanskoj vibraciji srca koje
titra,dok god ga noge nose.

Razgoropadio sam se,"poludio",baš elegantno,mada znam i
preveć da se zanesem,i proveo nikad bolje,u diskoteci.
Čak smo raskravili neke curice kraj nas,krenule su
da (se)igraju.Jedna mi je od njih,smijući se,onako
zezajuci me,dobacila :ŠTO JE BILO TRAVOLTA?
Prijalo mi je...mnogo više nego da sam glumio
coolera,zapitkivao o nepotrebnim stvarima djevojku
koju sam "pratio" i trudio se da je zavedem...onim
što nisam ja.Dockan je za to-tja,ta ja imam 29 godina...

A i jebe mi se ...za svih onih DEVEDESET procenata!!!
- 03:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>