Vrijeme je totalno melankolično...
A ja se osjećam nekako korozivno.
I pašemo si jedno uz drugo danas, meteorološka situacija vani i ja. Nemam želju da se ijedno od nas promijeni.
Osjećam kako mi na ramenima sjedi pasivnost glavom i bradom - veličanstveno odsutstvo aktivnosti, pomiješano s ustručavanjem od djelatnosti i začinjeno suzdržanim odnosom prema realnosti.
Kupam se u tom divnom zajedništvu koje bi nekog drugog možda bacilo na očajni rub depresije... a mene tako nježno miluje po raštrcanim mislima.
Prenemažem se s jedne misli na drugu, lijeno premještam sjećanja iz jednog foldera u drugi...
Kopka me možda bockajući osjećaj gladi u želucu koji se nenajavljen pojavio i kvari trenutak...
Ovakvo me stanje svaki put natjera na davanje obećanja bez pokrića, nikome drugome doli sebi samoj... obećanja koja su po nekoj mojoj trenutnoj procjeni put u najsretniji život ikad, obitavalište flegmatičnosti i bezbrižnosti.
Zašto sve ostane na optimističnim obećanjima - nije neka misterija...
Kad tad te traže da se pozdraviš sa svojim osjećajem blaženosti i nebrige i prihvatiš se objeručke posla koji nitko neće obaviti umjesto tebe... moraš si skuhat jesti ili iskeširat pare za dostavu pa te i jedan i drugi slučaj bace u neku vrstu novčane depresije... moraš izvršavat bračne dužnosti da ne bi sutra našla nku drugu na svom mjestu u krevetu... i bacit se pod tuš u krmeljavo, rano jutro da na poslu ne smrdiš ko pacov.....
Eto zašto idile ne traju dugo.....
Realnost je pregruba i sebična da svoje mjesto ikome prepusti na duže vrijeme...
...pogotovo nečemu što otkriva sve njene nesavršenosti...
....karambol....
..... nitko te neće, jer si u poluraspadnutom stanju, ne pružaš dovoljo sigurnosti ni sebi ni drugima,
previše si ružan ili nedovoljno lijep,
nisi onaj o kojem se sanja, polovnjača si i limom i stilom,
smrdiš na nečiju kožu i meki 160, defektan si, neopran,
na ključevima su još uvijek tuđi privjesci, ne pališ iz prve, u simbiozi si s ruzinom (iako ne znam zašto bi to tebi bilo od koristi),
grcaš u ogrebotinama i nepoželjnim masnim otiscima, u išaranosti i starosti....
....ali ja te želim...
... ne da te usrećim, izravnam ti lim, popravim stil, izglancam sjedala i očistim, promijenim privjesak i ono što si bio....
....želim te jer....
...samo tebe mogu dobiti za hiljadu pišljivih eura...
... ruvina ruvini...
| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
| clocksforweb para tus Pisos! |