....niti to moram biti da bih skužila kako je to kad te neko prestaje voljeti...
Zašto je najteže nekom reći "ODLAZI"...?
U njegovim očima vidiš da se, jedno po jedno, gase ljubavna svjetla, pravilnim ritmom kao i ona ulična kad se vani razdani.
Oko njih je dobio sitne bore u ovih zadnjih par dana...
Usne su mu ispucale, izjedene od prevrtanja pozdravnih govora u glavi i eliminiranja onih besmislenih i najbolnijih....
Postoji li uopće mogućnost da ijedan od onih koji dospiju u finale ne bude bolan?...
Fejka osmijehe i misli da je našao pravi, lažan a dovoljno uvjerljiv, kada se pretvaram da u njemu ne primjećujem izdaju.
Zašto me mučiš odgađanjem trenutka koji će nas zauvijek razdvojiti kao ljubavnike i kao prijatelje?
A opet, zašto ja ne prekinem agoniju i navedem te da već napokon kažeš ono što uporno pokušavaš zadržati iza usana, odgoditi svaki put za još samo malo....
Nećeš me ništa manje povrijediti, niti ću se išta bolje osjećati ako naš raskid umotaš u fini, šuškavi celofan samo kako bi ljepše izgledao...
Ne znam jel me više boli što svaki sljedeći trenutak očekivam da je trenutak kraja ili što znam da ću te bez borbe pustiti da odšećeš iz mene...
.... bez borbe, i suza, i vikanja jer sve to ionako ne bi imalo smisla nekom tko je već zapečatio odluku u sebi i sad ju samo treba uručiti na pravi način.
Nema pravog načina za takve stvari, mili....
Niti će ga ikad biti....
Osjećam se kao čardak... ni na nebu, ni na zemlji....
Trusim već treću čašu vina... Ona prva mi se našla u ruci još za vrijeme ručka...
... druga, za tu se ni ne sjećam kad sam ju zamijenila s prvom, a treća...
..... treća je tipa - "what a hell.... ionako je poslije ove boca prazna..."
T'GA ZA JUG ..... eto.... nije ni svaka tuga nešto loše 
Ja se očajnički nadam da će mi na rame u dogledno vrijeme sjesti gospođica inspiracija koja je očigledno zagubila moju adresu... ni po sjećanju je, izgleda, ne može naći... ne predbacujem joj previše, ali.... zaista je trebam...
Bez pisanja sam kao bez.... kao....
... mislim da je svakom poznat onaj osjećaj kada se ima želja za nečim slatkim... i onda uzaludno prekopavaš kuhinjske ormariće u nadi da ćeš naći nekakvu čokoladu.
Ja sam trenutno u fazi prekopavanja svojih mentalnih ormarića u potrazi za .... nečim... slikama, emocijama, riječima, sjećanjima... u potrazi za stvarima od kojih nastaju smislene rečenice koje pričaju neku značajnu priču... više značajnu meni nego drugima.... kojima je možda više tek prolazno interesantna....
Ne kažem da sam PRAZNA... možda i pronađem tu i tamo neku sliku, neko sjećanje.. ali riječi koje bi se trebale preseliti iz njih na ekran ostaju zaglavljene u nekom međusobnom klinču.
Smotala sam si danas prvu cigaru... već dva dana pokušavam od duhana, rizle i filtera napraviti neku kompaktnu stvar koju mogu zapalit. Neću ni opisivat na šta to liči, ali je, pa.... "pušljivo"....
Svi prozori su širom rastvoreni u nadi da će me zapuhnut propuh, što zbog dima jer iz mene suklja ko iz dimnjaka, što zbog činjenice da ljeto još ne misli pobjeći odavde...
Skužila sam da mi u stanu fale zavjese, i da je to razlog zašto mi se moje gnijezdo, kolko god da ga natrpavala kičastim i manje kičastim stvarčicama, uvijek čini nedovoljno NEsterilno... ali zavjese ne mogu postaviti ni na jedan prozor jer živim u potkrovlju i svi stropovi su nahereni..
i zato se moram seliti...
..da..
.... vjerovatno i u tome leži razlog moje nekreativnosti...
Sterilnost prostora kojim sam okružena stvara stvaralačku sterilnost mog uma... ili možda samo stvaralačko stanje prepuno kiča koje ni nije vrijedno da završi na papiru.....
.... selim se ....
| < | kolovoz, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
| clocksforweb para tus Pisos! |