sikterizacija izgubljenog/nađenog
14.04.2013.krize identiteta vuku se po stanu.
svako drži svoju stranu
ponosa i ljubavi..
moglo bi bit..
kondicionalu propali
reci mi gdje da tražim da nađem izgubljeni tezaurus
boje sunčane planine istančanog pijeska karaktera koji mi se prosuo
i osuo alergijama riječne zagrebačke doline...
a reci mi i što kad nestane ono bolno modroljubičasto,
što kad nestane kičasto,
jel ostanem sama, odvojena ali zavisna,
ili još netko ostane u meni?
jesam li ja, ona vitičasta zagrada,
koja skriva suštinu problema i koja vapi za pomoći
koja skriva izvor iz kojeg samo ja ne mogu piti
jer previše jaučem i kad vičem o onom što sam mogla biti
i koje sam kiše mogla uzeti da me hlade
kad postanem usijano zlato...
prozvijezdi me i povedi me gdje si zbilja,
moja moći,
jer moja nedohvaćena krila
bila su tu,
ali nisu otkrila
mjesto koje negdje čeka samo mene
e moje oči neraspoložene...
prošlo je vaše vrijeme...
sklopi kapke zvijeri
ne budi čovjek,
jer čovjek je čudan,
glumi da je budan
a ustvari se spavajući navikne na sve...
glumi da se sjeća,
a prošlost mu je davno odklizala iz ruke..
glumi da preživi
da odglumi jednom i ono što je mogao biti
ako ne umre prije toga.
eto, to ti je to, kondicinalu....
komentiraj (1) * ispiši * #
