| < | lipanj, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (12)
Srpanj 2024 (6)
Lipanj 2024 (10)
Svibanj 2024 (10)
Travanj 2024 (11)
Ožujak 2024 (15)
Veljača 2024 (5)
Siječanj 2024 (5)
Prosinac 2023 (6)
Studeni 2023 (5)
Listopad 2023 (13)
Rujan 2023 (7)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (8)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (8)
Veljača 2023 (7)
Siječanj 2023 (5)
Prosinac 2022 (9)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (11)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (7)
Srpanj 2022 (8)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (7)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (7)
Prosinac 2021 (11)
Studeni 2021 (4)
Listopad 2021 (7)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (3)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (3)
Prosinac 2020 (9)
Studeni 2020 (6)
Listopad 2020 (5)
Opis bloga
Predstavljanje drevne, a sada sve popularnije igre GO. Predstavljanje pravila igre, komentari partija, zanimljivosti u svezi goa, vijesti sa natjecanja, go-problematika, obavijesti o predstojecim natjecanjima.
Dodatna pitanja u vezi goa i organiziranja igranja možete uputiti na e.mail:
mladen.smud@gmail.com
Hrvatski Go Savez
HGOS
HIGOU:
- O nama
- Statut
- Pravilnik o članarini
- Pristupnica
Redovna okupljališta uz igranje i učenje igre Go u okolici:
Karta mjesta gdje se Go igra
Karlovac
Knjižnica za mlade – Banjavčićeva 8
subotama od 11 do 13 sati - go-radionice i/ili igranje goa.
Kutina
U knjižnici Srednje škole Tina Ujevića
Svakog utorka od 18 sati tijekom nastavne godine druženje igranjem goa.
Lipovljani
Narodna knjižnica Lipovljani
Trg hrvatskih branitelja 14 u centru Lipovljana
srijedama od 18 sati
Rijeka
Dom mladih
Laginjina 15
utorkom i petkom od 18:00 do 20:00
Velika Gorica
Gorički Klub Mladih
Trg Stjepana Radića 5/II
svaki petak od 17:15 do 19:30 - Go radionica i igranje Goa
do 13. 07. pa prekid do jeseni
Cvijetno naselje 18a
Sklonište - ulaz jug
subote po dogovoru od 16:00 do 20:00
Udruga 'Suncokret'
Cvjetno naselje 10
Igraonica goa
Svaki radni utorak od 10 do 13 sati
Zagreb
Knjižnica 'Ivana Brlić Mažuranić'
Folnegovićevo naselje
Laurenčićeva 8
utorcima od 17 sati do oko 19:30
Mjesni odbor Vrbani
Rudeška 148
srijedama od 19 do 21 sat
Linkovi
Interaktivna škola goa za početnike Za praćenje škole treba program "Adobe Flash".
Škola goa na blogu
Go Hrvatska
facebook
Blog:
Najave go-turnira i go-druženja su od 20. 08. 2014. na novom blogu: 'Najave go-turnira i druženja'.
Škola GO-a
Stjepan - Winterchur
Go u Hrvatskoj
Hrvatska Igo Udruga
Soba 'Hrvatsko internetsko Go prvenstvo' - IGPH OGS
Go u svijetu
Popis svih mjesta gdje se okuplja uz igranje goa u svijetu
Europska Go Federacija
Eurogotv - Kratka izvješća
Go u Sloveniji
PSG - Polski i linkovi
Higashikita - Italija
Šamac
Pogledali ovaj blog
09. 06. 2013. stanje je 107000. i kvit
Uz nekoliko kvitanja
02. 09. 2018. - 13440. i kvit
26. 4. 2019. - 6214.
Flags counter from:
22. 06. 2019. 13:40
Zanimljivi linkovi goa:
Linkovi i preporuke - Alexander Dinerchtein:
Test tvoje kategorije!
Sanrensei
Lee Changho, 9-dan pro
Internet Go rating
Go KGS go lekcije
KGS Go server
KGS Insei Liga
Go novosti
Tjedne novosti o gou
Go tražilica
KGS i Pandanet novosti
Socijalna mreža za go igrače
Kolekcija trik-poteza
Svjetska prvenstva
Online test tvog stila!
Rating EGF-
Aktuelna rejting lista
hrvatskih go igrača
Guo Juan's Go School
Server za dopisno igranje - DragonGoServer
Jadranska dopisna go liga
Internet igranje goa - IGS - Pandanet - European Team Chamo
EYGTC - Pandanet
Aktuelno
___________________
30. Cvjetno naselje
27. 10. 2024.
nedjelja od 09:30
Cvjetno naselje 18a
Sklonište - ulaz jug
Velika Gorica
P r i j a v a
L i s t a p r i j a v lj e n i h
___________________
2. međunarodni go turnir "Memorijal Artura Jonaka von Freyenwalda"
Poreč
studeni 2024.
___________________
9. Božični karlovački go turnir
Centar mladih Grabrik
Karlovac
21. 12. 2024.
Početak u 10:00
___________________
Pregledi do sada odigranih tradicionalnih turnira goa u Hrvatskoj
___________________
Go u Hrvatskoj
1999. - 2005.
( iz arhive GK 'Velika Gorica' )
Još prošle 2003. godine trebao sam put Japana na 25. Svjetsko prvenstvo u gou, ali tada biješe odloženo zbog sigurnosti od SARS-a. U međuvremenu je protekla još jedna godina i još jedno Europsko prvenstvo, a svake godine po jedan predstavnik organizatora stiče pravo sudjelovanja na svjetskom prvenstvu u sastavu organizacije istoga. Kako je poslije nas organizaciju imala Rusija, izgledalo je da je sve ošlo u tutanj u svezi toga puta. Na sastanku Europske Go Federacije u St. Petersburgu odlučeno je, da se predloži organizatorima prvenstva u Japanu, da ovaj puta sudjeluju dva predstvanika Europe. Sve je to prošlo po prijedlogu i eto i moje malenkosti spremna za daleki put. Podosta toga čuo samo Japanu, ali u živo je ovo prva prigoda. Stanujem u blizini naše zračne luke, pa sam krenuo na taj daleki put pješice. Do sada sam letio samo jednom do Dubrovnika, pa će mi to biti veliko novo iskustvo. Odchekirao sam sve što je bilo potrebno i malo popričao sa kčerkom i sinom prije odlaska za Frankfurt. Nakon kretanja, sve je išlo po rasporedu. U času sam bio iznad 10.000 metara. Kroz samo malo više od sat vremena evo me u Frankfurtu. Kako sam u Zagrebu dao, da me prtljaga prati do Narite, međunarodne zračne luke Tokia, nisam imao problema s njom. Frankfurtski aerodrom je za mene nešto novo. Slijedim putokaze i upute i mogu reči da pismenom čovjeku nema problema, iako je tu sve puno složenije nego kod nas, zbog veličine zračne luke. Imam oko pet sati vremena. Nije za neku šetnju u grad, pa šećem unutar međunarodnog prostora. Tu su duty-free shopovi, razni paneli s informacijama i razne druge zanimljivosti. Očekivao sam da će istim letom za Tokio ići još ponetko od predstvnika europskih zemalja za ovo svjetsko prvenstvo. Nakon oko sat vremena tumaranja, u predjelu kraj mjesta za ukrcaj za let u pravcu Japana, nailazim prvo na starog poznanika i prijatelja, predstavnika Srbije i Crne Gore, Nikolu Jevtića iz Kragujevca. Bilo je toga za ispričati se. Do polaska na let stigli su još i Leon Matoh iz Novoga Mesta u Sloveniji i Diana Koszegi iz Budimpešte predstavnica Mađarske. Nije nam bilo dosadno. Uzimamo svoja mjesta u boingu747 JAL-a za let 407 za Japan. Unutrašnjost je kao u kinodvorani. Imamo i veliki ekran na kojem se prikazuju uputstva za uzletanje. Vežemo se i sve se odvija po planu. Sjedim do Nikole, pa povremeno pričamo. Vrlo brzo smo se uspeli na preko 10.000 metara. Većinu vremena tijekom leta proveli smo na 10.700, a dio i na 11.900 metara. Sve je to i iznad najviših oblaka. Cijelo vrijeme leta bilo nam je vidljivo sunce, ali na zalazu, kao da mu se neda zaći. Ispod nas je bio Sibir u mraku. Nakon obroka slijedi vrijeme za počinak i treba zamračiti prozore. Odmor je trajao par sati. Kada se ponetko samo polukne kroz prozor, vidi se vani totalni dan. Ne mogu se vremenski orjentirati, a niti mi je stalo. Rekoh, ako je sunce vani, valjda tako treba biti. Po mome satu, u meni, još bi trebao biti debeli mrak. Gledam te oblake odozgo i čine mi se kao površina uzburkanoga mora. Na malom ekranu, koje ima svako sjedište u avionu ispred sebe, može podešavati program. Promatram na njemu poziciju aviona na karti, a mogu gledati i ono što se vidi kamerom ispod ili na prednjem dijelu našeg boinga. Čitav Sibir smo nadletjeli bez nekih vidljivijih vibracija. Stižemo nad Japansko more. Tu je vedro i lijepo se vidi krajolik. Nailazi Japan. Vide se sitne kućice, ceste. Vidljiva je gusta naseljenost. Nekako je boja drugačija nego kod nas. Umjesto crvenih točkica većinom od crvenih krovova, ovdje je to nekako sivo i smeđe. Osim toga to je nekako zgusnutije. Prelijećemo planine, pa izgleda kao da letimo niže. Vide se tragovi snijega na vrhovima. Preletjeli smo ih i evo nas opet u gusto neseljenom dijelu. Smanjujemo visinu primjetno. Ušli smo i u jače zračne struje, pa je malo propadanja i propinjanja, a i vibracija. Kao da smo na konju, ali znam da uređaji reguliraju let i zbog toga i je tako. Zaključujem da je sve OK, jer kada nebi bilo, mi bi se već okrenuli naglavce. Nakon 11 i pol sati dotaknuli smo tlo. Moj prvi susret sa Japanom. Preuzeli smo prtljagu. Čekamo bus za hotel 'Niko Narita JAL' u kojem će se okupiti cijela ekipa za prvenstvo. U tome busu nitko ne pita za kartu. Prevoz je besplatan. Vidjeli smo da je istim boingom u Japan stigao i Radek Nechanicki iz Češke i Peter Jadron iz Slovačke. Puno je putnika u avionu bilo, pa se nismo ranije ni vidjeli. Po dolasku u hotel prijavljujemo se na recepciji. Naše rezervacije već nas čekaju. Prije odlaska u sobu vršim i registraciju dolaska na prvenstvo kod organizatora, za što je ovdje uređen dio prostara aule hotela. Sve ide 'ko po žnorici'. Dobili smo raspored aktivnisti do smještaja u hotelu u mjestu igranja, koje je u gradu Kurashiki. Odlazim u sobu gdje se raskomoćujem i ubrzo odlazim natrag do recepcije. Tamo se nalazim s Nikolom i predstavnikom BiH Draganom Paunićem iz Sarajeva. Stigao je i naš predstavnik Zoran Mutabžija. Susrećemo puno poznanika. Pokušao sam u internet klubu hotela dosegnuti blog. Imao sam problema s tipkovnicom i nije išlo. Na kraju sam uspio napisati adresu stranice, ali nije je našao. Čudim se. Odustajem, za sada. Odlazim s Nikolom i Draganom u grad Naritu. Prevoz hotelskim autobusom je opet besplatan. Oko tri sata smo se zadržali u velikom shoping centru. Kod registracije dobili 18.000 jena. Moglo se nešto i nabaviti, ali mi smo se odlučili na gledanje. Nije dobro odmah 'grlom u jagode'. Dobro smo se najeli, jer danas nije bila predviđena večera. Novac vrijedi čuvati, jer ćemo u Japanu biti oko deset dana, a neki i nešto više. Ovdje ljudi nekako žure i svi kao da nešto rade. Ako nekoga nešto pitate, trudi se objasniti vam uz osmjeh. Nešto prije pola noći stižemo u hotel. Slijedi čorka, a ustajanje je u 6 sati slijedeći dan. Sve se nekako izkomprimiralo. Već je petak, a krenuo sam od kuće u srijedu. Doručak je u hotelu. Još uvijek američki stil, ali je moguće i po japanski doručkovati. Tu se miješaju stilovi. Žurimo po stvari i evo nas u busu za drugi Tokijski aerodrom Hanedu. Udaljenost je oko 70 kilometara. Putujemo Tokijskim područjem. Gledam kroz prozor autobusa i sam pokušavam razabrati što je što. Vidim i neki park kao Disneyland, neke nebodere, puno nekih tvornica i poslovnih zgrada poznatih svjetskih firmi. Tek tu i tamo poneka zgrada koja izgleda kao stambena. Pitam se gdje ti ljudi žive. Evo nas i na Hanedi. Prolazi procedura 'chekiranja' prtljage i tijela, pa određivanje mjesta u avionu. Već sam sve to naučio i ne mogu omanuti. Slijedi još jedno polijetanje. Sve mi je to već sasma normalno. Odredište nam je Okayama na oko sat i pol leta. Zrakoplov nije boing747, već nešto manji, ali nisam uspio uočiti koji. Slijećemo i slijedi ulazak u autobuse za odlazak u grad Kurashiki, koji je u Okayama prefekturi. Putem slijedi nekoliko zanimljivosti ovoga kraja, kojima vrijedi posvetiti novi post. Pa eto, proveo sam podosta vremena na povećoj visini i ne vidjeh tamo vrabaca. To što ih nisam vidio ne znači da ih nema. Oni su bili tamo dolje ispod jedne duge bijele crte, koja se polako iscrtavala na nebu iznad njih. Većina od njih vjerojatno nije primjetila tu crtu, a ako i jesu, nisu vjerojatno slutili, da se tamo netko njih prisjetio. Što ti je misao! To je kao i u igri goa. Vidiš ploču s crnim i bijelim kamenčićima, a ono glavno je u glavama igrača, pa i gledatelja. Ali što je to tamo? To često ni oni sami neznaju. Što bi tek vrapci mislili nad tom hrpom crnih i bijelih kamenčića. Čini mi se da oni niti neznaju da je ovo Japan, a ono tamo Hrvatska, a ipak su oni netko. Jesmo li to mi sebe time odredili. Hm????? A možda to samo tako mislimo....hm???? E vrapci moji, što-šta ću ja još od vas naučiti. Svi smo mi na neki način takvi kakvi jesmo. S poštovanjem I uz blogerski pozdrav bloger Mladen |