gg u americi...

26.09.2007., srijeda

Kakav dan!

Ponekad imam potrebu početi se razgovarati s Amerima na hrvatskom. Neki su prenaporni i mislim da me samo izazivaju. Usred engleske konverzacije, uletit ću s nečim sočnim na hrvatskom. Možda je to rješenje za pojedine retardinjose. Jedan me danas ispizdio svojim pričama, a valjda mi se vidjelo na faci (nisam izdržala). Na kraju njegove žalopojke i životne filozofije, me priupitao jesam li dobro. Da jesam li dobro? Pa tko bi bio? Pa je li on svjestan svoje nezanimljivosti i plitkosti? Naravno da mi nije bilo dobro!! Vjerojatno sam od boje kreča prešla na zelenu, a oči su mi se same od sebe počele nekontrolirano okretati. Čak mi je ponestajalo i zraka! Ako krenem pričati na hrvatskom, mogli bi reći pa ova je luda i ostaviti me pet minuta na miru, sa samom sobom. Svakom to treba, a pogotovo kad se nalaziš u ovakvoj selendri koja je još k tome skupila i finu kremu kretena koji tu treniraju. Vrlo živopisno mjesto kojem su se od ovog tjedna pridružili i boksači. Naime, njihov nacionalni tim se doselio u Redneck Village i tu će boraviti do Pekinga. U međuvremenu će 'skočiti' do Chicaga na SP di će biti i naši. No, s boksačima su došle i boksačice!! To je prizor! Onu iz muha kategorije bi vjerojatno pojela za gablec. Samo mi se čini malo žilava. Jedna od njih je poprilično atraktivna (neki mix nečega) no ima veliku manu, kao i ostale joj kolegice. Ponaša se, razgovara se, hoda kao da među nogama nema isto što i ja. I s njom bi si mogla popričati na hrvatskom! Nezaboravan događaj se zbio prije nego je nastupio retardinjo. Vrlo dosjetljiva amerikanizirana kineskinja, također stažistica, zna kada je kome rođendan pa je tako zamislila i ostvarila nikad goru organizaciju 'birthday surprise' za njih trojicu koji ga slave danas i sutra. Gladna pa time i živčana, lijepim po zidovima tuđih neurednih soba nekakve papirnate ukrase vrlo živopisnih boja; penjem se na klimave stolice jer ja sam najviša (!!??), pritom se pridržavajući za zrak; pokušavam izvući D.-a van sobe, otići s njim bilo gdje, kako bi 'mješanke' uletile i u njegov brlog i učinile ga šarenim brlogom. U 19:15 sam na jasnom i glasnom hrvatskom rekla 'dosta'. Već mi je svega bilo previše, a ni ne sluteći šta me još čeka. Pregladnjela dolazim u kuhinju i ne pronalazim ništa finog za pojesti (kad te krene, onda ide jedno za drugim) i slijedi trenutak tragikomedije s retardinjom u glavnoj ulozi. Poslije još i D. Sreća pa je skoro ponoć! Kakav dan! g.

- 07:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.