gg u americi...

17.09.2007., ponedjeljak

Sreća

Biti posran (oprostite, ali tako je) od strane goluba, znači imati sreće. Ameri ne poznaju ovu našu narodnu pa su se slatko nasmijali mom pokušaju da iz minusa napravim plus (kao..kakva je to sreća, a iskreno i ja se to pitam). Sreća mi se dogodila u Down Townu Colorado Springsa. Krasan dan, oko 28 stupnjeva, sunčano, bez vjetra i oblaka. Lagana šetnja, obilasci znamenitosti i dućana, ručak (ni sad ne mogu disati), cuga, pa kava….i na kraju sreća. Stražnja strana desne nogavice, od koljena do pete. Kako li je samo uspio na tom mjestu obaviti nuždu i koliko dugo sam tako 'sretna' šetala starim dijelom CS-a? Odgovor nemam kao niti osobe koje su mi pravile društvo. Glede vremena, domorodačko stanovništvo ne vjeruje da je u ovo doba godine ovako toplo (bablje ljeto). Obzirom da već i ptice na grani znaju da ne volim zimu, Ameri su mišljenja kako sam im produžila ljeto, ali se u isto vrijeme boje zime koja bi mogla doći preko noći i smrznuti nas. Strah postoji i kod mene. U subotu sam glumila šopingoholičarku. Probuđena prirodnom smrću, bila sam spremna za shopping zimske garderobe. Na kraju sam doma došla s ljetnom jer je sve na rasprodajama (koje to stvarno jesu). Kako proći pored pidžame na kojoj vrišti vaše ime i cijena od svega 7 dolara. Naravno, da mi taj komad robe nije bio presudan, ali…. Sve je završilo fast food ručkom i kavicom na osunčanoj pušačkoj terasi te predvečer s pivom kod Duge Kose. Uslijedio je i poziv D. za neko druženje kod ? (tko će ga više znati kako se tko zove i popamtiti sva ta imena). Dočekali jutro (to nikad nije dobro). Od silnog uzbuđenja prouzročenog kraljicom, zaboravih spomenuti ugodno iznenađenje proteklog tjedna. Za vrijeme doručka, netko mi se obratio na tečnom hrvatskom! Prvo se ne okrećem (zlo mi je od engleskog) i pomišljam da se moje vlastite sive stanice poigravaju s gazdaricom. No, nakon druge rečenice ipak vjerujem. Troje mladih hrvatskih plivača koji studiraju u Seattleu, ovdje su tjedan dana na pripremama, a kako moj portret sa svim mogućim podacima još uvijek stoji na oglasnoj ploči, netko od njihovih kolega im je skrenuo pažnju. Niko i Petra su iz Zagreba, a Ivan je iz Splita. Našli smo se koji dan poslije i popričali, a u petak ujutro su već otišli u kišni i depresivni Seattle. Hvala na pitanju, kraljica je odlično. Kroz kratko vrijeme joj pripremamo gozbu jer je gladna. A kakve će tek to fotke biti…. Opet ne mogu staviti slikice (jedino sam uspjela kraljicu - he he). Drgi put.

- 04:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.