Elen sila lumenn 'omentielvo
Danas je točno tjedan dana odkako su oblaci zaklonili moje sunce. Zagrljaj, poljubac i oproštaj na autobusnom kolodvoru. ''Čuvaj se.''
Još je uvijek toplo, ai čini mi se ne zadugo. Nije mračno, moje su zvjezdice tu. Ali mi fali moje sunce.
Sja mi svake noći u snu. Grije baš onako kao na onoj klupici na Ribnjaku. Ili u krevetu ispod zastave Iron Maidena i Blind Guardiana, uz zvukove Nightwisha...
Obožavateljica kiše i oblaka čeka da se dotični maknu i dođe njeno toplo sunce. Tople (a i one vrele) uspomene grijat će me sve dok se ne vrati, a kad se vrati grijat će još jače. Toliko obožavanim dugim, smeđim zrakama (kroz koje toliko volim prolaziti prstima dok mi ležiš u krilu). Oblaci, prokleti oblaci jos 3 tjedna...
Zasjaj mi opet što prije, da me vidiš u novoj lolita košulji i novoj suknji od tila. Nove platformke samo što nisu stigle. Ostale stvari nek ostanu iznenađenje ;)
Što ako mi više nikada ne zasja moje sunce?
Znam da hoće!
Vjerujem mu.
Don’t tell me the sky is the limit, when there are footprints on the moon
Čekaj da nađem riječi kojima ću otključati okove misli i pustiti ih da slobodno poteku daleko od mene. Ne u zaborav, već tamo gdje će biti sigurne i više me neće moči lomiti. U moru očaja koje nikako da se zaledi. Preblizu je vrućini proteklih događaja. Možda se ohladi kada sve ovo prestane. Znam da hoće. Ali hoćeš li mi pomoći veslati? Prije ću preploviti preko toga.
Sjene riječi i postupaka su me okružile, a utvare krivice me proganjaju, ne znam čime da im platim.
Jesam li zaslužila ovu presudu?
Mojih anđela je sve manje, ili i oni gube krila? Mojim vilama je oduzeta moč da me ponesu.
Sada ću ja nositi nju.
A on će nositi mene.
Nemojte otići.
Krhke su latice i brzo venu. Ja nemam suza a ni krvi da ih zalijem. Ako sve otpadnu hoće li doći proljeće, i ponovno će cvasti?
''love me before the last petal falls''
Oči se sklapaju a riječi ponestaje. Samo da zadnja ne bude izrečena tako skoro.
Knjigu smo tek počeli pisati.
