utorak, 29.05.2007.

Opsjednuta...

A JA KAO OPSJEDNUTA,
DNEVNO BAR MILIJON PUTA
KROZ MOJE MISLI PROĐEŠ
ŠTO TE NEMA, ŠTO NE DOĐEŠ… (Neda Ukraden, Opsjednuta)


Još ne mogu pojmiti da je već gotov peti mjesec i da mi rokovi počinju za koja dva tjedna! A stolica se i dalje hladi..knjige skupljaju prašinu.. čekam rezultate popravnog kolokvija. Ako sam uspjela izvući pet bodova iz teorije, prošla sam. A ako ne, gubim potpis. Da sam malo više posvećena fakultetu, to si ne bi nikada dopustila. Ovako me baš i ne dira to što postoji velika mogućnost da ne prođem na ovom kolokviju.. I to još zato što sam kao korijen iz 4 računala kao +/- 4!!! Eto, to je moja brzopletost i neprovjeravanje rezultata…

Isto tako ne znam zašto i dalje mislim na S.-a!!! Ništa nije bilo među nama, ali ja ga od jedanaestog mjeseca ne mogu izbaciti iz glave!
A ako mi se i svidi koji drugi dečko, uredno je svaki zauzet…

Idem gledat Nip'/Tuck.

Adio!

| 22:58 | Komentiraj (5) | Print this! | #

nedjelja, 13.05.2007.

Molitva

Uopće pojma nisam imala da se danas, tj jučer održava Eurosong. Nisam do sada čula ni jednu jedinu pjesmu, a kamoli našeg Dadu i Dragonfly! Zato mi je bilo čudno kad sam kući došla i vidjela da Srbija čvrsto drži prvo mjesto. Da je neka druga zemlja bila prva, ne bih čekala kraj, ali pošto su nam to ''mili, dobri, krasni'' susjedi, ostala sam uz TV jer sam htjela čuti pjesmu. I sasvim mi se sviđa. Je laganica, malo me vuče na Joksimovića, ali je pjesma skroz ok. Kažem, nisam gledala natjecanje uopće, nisam čula ostale pjesme, ne znam jeli većina pjevala na svom jeziku ili na engleskom, ali mislim da je Srbima išlo u prilog to što su ostali vjerni originalu pjesme. Samo kad se naslov prevede na engleski, već glupo zvuči, a kako ne bi da idu cijelu pjesmu prevoditi. Hrvatska svake godine ima to glasovanje za ili protiv izvođenja pjesme pobjednice na engleskom, što se meni osobno uopće ne sviđa jer mislim da bi svaka zemlja trebala pjevati pjesmu u izvornom obliku. Jest da se na engleskom svi bolje međusobno razumiju, ali nije pjesma sastavljena samo od riječi. Ako nema ritma i melodije mogu riječi biti savršene, ali ništa to neće značiti.

Bar meni. A ja sa glazbom imam samo te veze da ju slušam, tako da… he he he

Sada to znači da će Eurosong slijedeće godine biti u Beogradu…Hm, ako mi se sve lijepo složi, mogla bih se ja i zaputiti tamo dogodine. Nikad se ne zna…

Molitva, kao žar na mojim usnama…

| 00:47 | Komentiraj (3) | Print this! | #

subota, 12.05.2007.

Što je danas lijep i sunčan dan....

Profesorica hrvatskog jezika čitave je četiri godine srednje škole pričala o prolaznosti života.
Svako književno djelo koje smo obradili, bilo lektira bilo nešto iz knjige, ona je okrenula na problem prolaznosti života. Nema veze što je problem teksta bio nešto sasvim deseto. Ona je uporno tupila o tome. Smijali smo se. Svi u razredu. Kao, gle staru profu kaj priča bezveze! Ali izuzev toga, bila je ok.
No ta prolaznost života…
Kako čovjek ide stariji tako počinje kontat neke stvari, drugačije gledati na sve oko sebe…shvatiš da, nažalost, uvijek ima većeg problema od onoga koji te trenutno muči, iako možda ne izgleda tako.
Isto tako postane jasno da je život kratak i da je samo jedan i da ga se mora proživjeti kako treba u mladosti da ne bi u starim danima bili nadrkani i isfrustrirani bakice i dedeki kojima jedini cilj tada zagorčati mlađima od sebe ostatak života.
Sve se više bojim da ću postati jedna od takvih ljudi…
Jednostavno nema volje za pokrenuti se i početi raditi ono što volim. Sunce ujutro izlazi, navečer zalazi, dani idu brzo jedan za drugim, a godine još brže. A ja stalno na istom mjestu. Još mi problem predstavlja i to što zapravo ni sama ne znam što želim od svog života. Izgledam si kao dijete koje svako malo mijenja mišljenje i još misli da mama i tata mogu srediti svaki problem koji naiđe.
I nema veze što ja to znam i govorim si da moram nešto raditi, da moram ploču okrenuti i promijeniti neke stvari u svom životu. Ne znam gdje bi počela. Ne znam kako.
Nedostatak samopouzdanja tomu nikako ne ide u koristi. A ni skoro nikakva potpora roditelja.
Jbga… Svakome treba netko tko će vjerovati, ali ono iskreno vjerovati u ono što radiš ili ono što namjeravaš napraviti od sebe, od života…
Hm..
Bit će bolje.
Gibam.



| 15:46 | Komentiraj (1) | Print this! | #

četvrtak, 10.05.2007.

Živa sam. Kome nažalost, kome na sreću..

Zdravo.
Nisam pisala stvarno dugo. Nisam imala volje ni snage, a da budem iskrena ni neke posebne želje bacati na ekran ono što mi se mota po glavi.
Tu i tamo sam znala pročitati blogove, ali nije mi se ostavljao komentar. Ispravit ću to u sljedećih par dana.
Sa zdravljem sam koliko toliko ok. Sve je pod kontrolom, zapravo ono na kraju trećeg mjeseca nije ni bilo toliko strašno koliko se meni činilo, ali sam se prepala…
Malo sam po Forumu švrljala pa sam naišla na dosta djevojaka koje imaju isti problem kao i ja.
Sistemski lupus eritematozus.
Da, puno vam govori samo ime, jelda? Najjednostavnije bi to objasnila ovako: autoimuna bolest u kojoj krvne stanice napadaju i razaraju same sebe. Nije vidljivo izvana već samo po nalazima krvi. Zato i nisam do svoje trinaeste znala da bolujem od te bolesti…
I tako…
Inače se ništa posebno nije dešavalo.
Silim se svakodnevno da mi fakultet postane prioritet. Manje-više uspješno. Ali, da se malo pohvalim, uspjela sam proći kolokvij iz predmeta na kojem sam prošle godine svaki puta išla na popravni. Jeej! thumbup
Postala sam totalni freak što se tiče Prison Breaka! I to tek na kraju prve sezone pa sad kupujem one DVD-e kaj izlaze jednom tjedno… Počela sam pratiti zbog Roberta Kneppera iliti T-Baga. Fizički je jako nalik mojoj skoro-pa-bivšoj tihoj patnji. I tako, jedna epizoda, druga epizoda i ja se navukla na seriju…
Omiljeni lik? Pa T-Bag, naravno! naughty
…..
ništa pametno nemam za kazat pa ću dalje tipkat za koji dan
pozdrav

smokin

| 22:55 | Komentiraj (4) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © ups,aj didit agejn - Design touch by: Tri mudraca

Komentari On/Off

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


JA? Ja.
*Rođena sam jednog zimskog jutra 1987. dok je padao snijeg.
U Zagrebu.
Pravo sam zimsko dijete.
Vodenjakica.







jedna mudra moje drage prijateljice:
''Ipak, ima nekog smisla konstrukcija ove naše planete.. kad padaš, postoji tlo od kojeg dalje ne možeš pasti, ali kad kreneš naprijed, takoreći poletiš, nema granice..ispred tebe nebo, oblaci, zvijezde, svemir...ali ne i kraj.. možeš ići daleko koliko želiš..''

Parni valjak
Dok je tebe

Dotakni mi usne
Probudi mi tijelo
Još je vatre ostalo
Dotakni mi dušu
Srce je vrelo
Za tebe je izgorijelo


I samo ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika
I samo ne daj, ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika


Slušam, čujem,
Gledam i vidim
Otvaraš se kao cvijet
Tvoje mi oči
Kažu što želim
U njima lezi sav moj svijet

Probudi me strah,
Ne bih da te izgubim
Samo ne znam kakve veze
Imaju godine s tim
Idem dalje ja sa tobom zajedno
Dok je tebe, ništa drugo nije potrebno



Parni valjak
Kada me dotakne

Zlatna slova njeno ime
Budi rijeke zaspale
Svojim dahom pali vatre
Iz iskri što su ostale
I tako kruži meni
Kao plima vječita
Njezno plete moje niti
I u toj igri uživa

A kada me dotakne
Ja protrnem
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave

U mojoj duši
Tisuću svijeća sja
I sve do jedne, sve do jedne
Ona je upalila



Seka Aleksić
Početak kraja

Nije ni moglo da traje
od prvog poljubca sam znala to
a ja do kraja se dajem
kao da ostariću sa tobom

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Ako se ikad sretnemo ti prođi
prođi ko da se ne znamo
jedino tako možeš mi pomoći
da te prebolim nekako

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Kad samo stranci
budemo u noći
znaću da sve je nestalo



Nataša Bekvalac
Ponovno

Kriva sam pred Bogom
i pred ljudima
takva mi je sudbina
ne misli da ponosna sam na to
što nisam anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim

Evo me slobodno mi kaži ne
zaboravi me ili se navikni
da nema krila
i nikad nisam bila anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zažalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim




Plavi Orkestar
Uspomene

Koliko si puta bio
nasmijan, a tužan
koliko si puta snio
isti san, a ružan

Kako stojiš sasvim sam
tu na pragu doma svog
vjetar lišće raznosi
ali nema nikog tvog

Gdje je sada djevojka
koju si zavolio
gdje su prijatelji svi
koje si prebolio

Koliko si puta htio
reci to što ne bi smio
koliko si puta ček'o
da nazove te poznat neko

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
svako svakom plaća dug
nemam ništa ja sa tim

Da li negdje postoje
ljudi kao što smo mi
ljubav gdje razvaljuje
kapije od straha


Hej, šta je nama ostalo
uspomene samo
hej, kako bi te volio
vidjeti bar malo, hej

Ludo su ljeta prošla
nikad ona nije došla
poljupcima da me budi
usnama da trešnje nudi, hej

Evo uzmite mi sve
ja sam ruke digao
kad na sretne obale
nikad nisam stigao

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
volio sam samo nju
nek je sreća prati



Plavi Orkestar
Brodovi

Da li ćeš noćas isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
da li me noćas nada izdala
kada si prag nježnosti preskočila
da li me noćas nada izdala

Da li su stigli moji brodovi
do tebe i do tvoje ljubavi
noćas kad svi su moji sni
na pragu tvom plavi zaspali
noćas kad svi su moji sni


Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi

Da li ćes isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
noćas kad sve su ulice
u gradu tom bez nas ostale
noćas kad sve su ulice

Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi