Soundtrack: "Time Warp" ("Rocky Horror Picture Show")
Novi "Star Trek" film redatelja J. J. Abramsa me svojim stilom najviše podsjetil na "Star Warse": poanta nije u političkim intrigama, ekologiji ili siličnim SF motivima nego u eksplozijama, akciji, svemirskim brodovima i zgodnim trebama pofarbanim u zeleno.
"Star Trek" je ljetni blockbuster – brz, žestok i ne baš pretjerano bistar – no uspijeva spretno ispreplesti humor, akciju pa i nešto malo drame. Ono što posebno treba pohvaliti je spretno tumačenje "Star Trek" svemira početnicima - dovoljno brzo i ekonomično da im posluži ko šalabahter bez da ih istodobno patronizira ko debile. Također, tu su i mnogobrojne male fore koje će fenovi serijala skužiti ali koje ničem ne kvare gušt gledanja ljudima koji nisu pratili seriju. Gledano sveukupno, "Star Trek" definitivno niej velka umjetnost ali je jebeno spretno složen scenario.
Kao i nova verzija "Casina Royale", "Star Trek" je formatiranje harda postojeće serijala kako bi ju se ponovo izgradilo iz temelja. Ovakvo holivudsko ziheraštvo – kojem smo svjedoci već čitavo desetljeće, još od "Star Wars" prequela naovamo – je iritantno ali, picajzla kakva jesam, nemrem ne biti oduševljen pristupom u kojem scenarist pospremi postojeću franšizu bacajući u smeće sve kaj ne valja, i ostavljajući samo kul elemente. Scenaristi Roberto Orci i Alex Kurtzman pri tom efikasno rasijecaju gordijski čvor 40+ godina Star Trek povijesti serijalu šus u guz koji mu treba već dugo, dugo vremena.
Temelj čitavog filma je odnos između glavnih likova originalne serije: Kirka (Chris Pine) i Spocka (Zachary Quinto) koje ovdje pratimo u počecima njihovog prijateljstva koje će uroditi najkulerskijim dinamičnim duetom uz Murthaugha i Riggsa te Batmana i Supermana. Zanimljivo je pri tom gledat kako njih dvoje različito pristupaju svojim ulogama. Quinto nastoji skinuti Nemoyeve manire ali i dati emocionalnu dubinu liku koji je – poput Quintovog Sylera u "Herojima" – samo izvana proračunat i hladan. Chris Pine se pak ni ne trudi imitirati Shatnera ali na jedan svoj način igra Kirka ko napaljenog bahatog seronju kakav je uvijek bio.
Zanimljivo mi je pri tom bilo povlačit paralele između kirka u ovom filmu i Anakina Skywalkera u izvedbi Haydena Christensena: obojica su heroji ovisni o adrenalinu i kršenju pravila i istodobno opterećeni traumatičnim djetinjstvom. No, dok Christensenov (i Lukasov) Anakin ispao cendravi seronja, Kirk biva i ostaje kul. Činjenica da ga u filmu jedno pet puta prebiju na mrtvo ime tom sam pomaže.
Ostali su glumci dobri, ali škrtost u minutaži ih svodi na Diznijeve bebe: "Evo mladog McCoya! Evo mladog Scottya! Evo mlade Uhure…. Bokte, koji komad!" Karl Urban odlično skida mimiku i govor DeForest Kellya a mog favorita, Pegga – koji glumi Scottya - definitivno ima premalo. Al onda opet, meni je "Hot Fuzz" najbolja komedija koju sam pogledo u dugo, dugo vremena.
Najslabija karika filma je definitivno negativac – kapetan Nero kojeg glumi Eric Bana. Njegova motivacija ima smisla, zli plan je dovoljno Bondijanski i sve to al… na kraju dana, čovjek zvuči totalno bezlično. Nažalost, to je stara mana Star Trek filmova. Star Warsi imaju Imperatora, Darth Vadera, Jabbu Hutta i Christophera Leeja. Star Trek - koji nam je, bez sumnje, dal odlične zločeste rase poput Borga ili Klingonaca pak ima ovog tipa:
Mda.
Uglavnom, ko što se vidi iz mog nabrijanog komentara, novi "Star Trek" mi je bio zakon. To da mi je film proletio pri prvom gledanju u kinu ni nije tak iznenađujuće. To da mi je film jednako brzo proletio i drugi put već nekaj govori o tome kolko je uzbudljiv – ili barem, kolko mi se svidio. Prilično je sigurno da ćemo dočekati i nastavak a u za nejga jedino želim da nadoknade žalosni nedostatak Klingonaca u prvom filmu.
(GNN)
|
<- Ovo nije torta.
Prije tjedan ili tri, frendica mi je poslala link na internet galeriju kojom je popračena izložba starih plakata u Osijeku, s obzirom da sam ipak totalni frik za starom kramom iz prošlog stoljeća - naročito ako joj se mogu rugat.